Gledao sam jedan status gde je čovek napisao da su SPP, SDA i SDP jedno i da treba da se ujedinimo i da se ne svađamo. Ja na to imam malo drugačiji pogled.
Nama kao narodu nije potrebno jednoumlje već nam je potreban društveni konsenzus oko osnovnih pitanja. Da utvrdimo šta je naš matematički rečeno najmanji zajednički sadržalac i da se toga svaki naš pojedinac drži. Isto kao što se čovek drži svog imena, prezimena i svoje vere. Ako to nemamo onda ništa nemamo. U tom slučaju sve može i ne može kod nas. Niti znamo šta hoćemo niti šta nećemo. To je ono što je do nas. Ima dosta stvari koje nisu do nas.
Prva i najvažnija stvar je odnos Srbije prema BiH i Crnoj Gori. Slobodno i bez ikakve zadrške mogu da kažem da se država čiji sam državljanin na neprimeran način meša u unutrašnja pitanja obe države. Naš predsednik po tom pitanju glumi nevinašce a u suštini svaki potez mu je posvećen krunjenju državnosti BiH i Crne Gore. Ponašanje Srbije u poslednje 3 decenije podseća na ponašanje Rusije na postsovjetskom prostoru. U suštini, dok god Srbija ima loše odnose sa BiH i Crnom Gorom naš položaj se neće poboljšati. Od nas režim podozreva jer nas polovina živi u Srbiji, druga polovina u Crnoj Gori a matica nam je u BiH.
Treća stvar važna za poboljšanje naše situacije je da policija i pravosuđe kod nas konačno počne da radi svoj posao. Zašto je to važno? Zato što je kod nas kriminal povezan sa politikom. Više se ne zna šta je kriminal a šta politika. Svaka stranka ima svoju sivu eminenciju. Ljude koji se bave kriminalom i kojima stranka služi kao kišobran koji pruža političku zaštitu. I poslednja stvar koja nam treba su fer i pošteni izbori bez bilo čijeg neprincipijelnog mešanja. Time bi se konačno znalo šta je prava volja naroda i iskristalisala bi se situacija kod nas. Pa narod ono što želi nek dobije.