Menachem Rosensaft iz Svjetskog jevrejskog kongresa izjavio je da je prošlogodišnji izvještaj tzv. Nezavisne komisije o dešavanjima u Srebrenici u julu 1995. godine potpuno nedopustiv čin i intelektualna i jurisprudencijalna gadost koja poriče nedvosmislene i dosljedne nalaze Međunarodnog suda pravde i brojnih vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju da je u Srebrenici počinjen genocid, javlja Anadolu Agency (AA).
Rosensaft se obratio na komemoraciji povodom 27. godišnjice genocida u Srebrenici i podsjetio na stradanje srebreničkog novinara Nina Čatića i njegove posljednje izvještaje u kojima je pokušao svijetu ukazati na golgotu stradanja ljudi u Srebrenici i podsjetio na njegove riječi da se Srebrenica pretvara u “najveću klaonicu“. Podsjetio je i na bol i svjedočenje njegove majke Hajre Čatić koja je do smrti bezuspješno tragala za njegovim posmrtnim ostacima.
“Brojevi i statistika su po svojoj definiciji anonimni i mogu vas istovremeno preplaviti i lišiti osjećanja. Teško nam je i zamisliti 8.372 ubijena muškarca i dječaka čije se slike i lica spajaju jedno u drugo, baš kao što nismo u stanju ni da konceptualizujemo šest miliona Jevreja ubijenih u holokaustu. Preživjeli i porodice žrtava i danas i svakog drugog dana nose svoje najmilije u srcima i mislima. Da bi smo mi ostali mogli istinski shvatiti ogromnu ljudsku tragediju genocida u Srebrenici, potrebno je da na dan poput današnjeg razmišljamo o pojedinačnim žrtvama i pokušati shvatiti njihov strah, tjeskobu i bol i monstruoznost njihovog ubistva. Zato mi dozvolite da današnje obraćanje s ovog mjesta posvetim sjećanju na Nina i Hajru Čatić u nadi da ćemo putem njih ojačati naše sjećanje tako da obuhvati sve one čije su živote u Srebrenici i oko nje brutalno prekinuli pojedinci koji nisu pokašali nikakvo ljudsko saosjećanje ili pristojnost“, rekao je Rosensaft.
Ističući kako govori kao sin dvoje preživjelih Jevreja iz nacističkih logora, Rosensaft je kazao da je teško reći nešto što preživjeli i porodice stradalih u genocidu u Srebrenici već ne znaju te je dodao da razumije koliko su ove godišnjice srceparajuće, ali da je i veoma važna za sve ljude kojima je stalo do međunarodnih ljudskih prava i sve savjesne ljude.
“Kada je dobio Nobelovu nagradu za mir, Elie Wiesel je u svom govoru rekao da gdje god muškarci i žene budu proganjani zbog svoje rase, religije ili političkih stavova, to mjesto mora istog trena postati centar svemira. U julu 1995. godine Srebrenica je stvarno postala centar svemira, a međunarodna zajednica mora biti primorana da se prisjeća zločina protiv čovječnosti, genocida koji je dozvolila da se tamo dogodi zbog svog apsolutnog neuspjeha i odbijanja da spriječi da se desi ono što se desilo. Ne može se reći da svijet nije imao dovoljno upozorenja. Nino Čatić nije bio jedini u pokušaju alarmiranja javnosti. Samantha Power, David Rohde i drugi ratni dopisnici su izvještavali o jezivom razvoju rata u Bosni i Hercegovini. Međutim, njihove riječi nisu uzbunile svijet, baš kao što se nisu slušali ni izvještaju o sistematskom uništavanju evropskog jevrejstva u Drugom svjetskom ratu“, rekao je Rosensaft.
Postavivši pitanje šta i kako dalje, Rosensaft je pozvao međunarodnu zajednicu da redovno obilježava godišnjice genocida u Srebrenici i očuva sjećanje na žrtve monstruoznih zločina koji su se tamo dogodili, baš kao što se obilježava i Dan sjećanja na holokaust.
“To bi trebalo činiti, ne samo iz poštovanja prema žrtvama, već kao javnu kontra mjeru upornim nastojanjima, posebno, ali ne i isključivo primjetnim u Republici Srpskoj da se negira ovaj genocid. Želim biti potpuno jasan, svi mi želimo povjerenje i ono nam je potrebno kako bi društvo moglo nastaviti dalje nakon genocida i drugih zločina, ali svako istinsko pomirenje mora biti utemeljeno u istini, zajedničkom razumijevanju utvrđenih istina, a činjenica je da je tokom nekoliko dana u julu 1995. godine paravojna banda bosanskih Srba pod komandom generala Ratka Mladića ubila više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka u dobi između 12 i 77 godina iz Srebrenice i okoline koju je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija ranije proglasilo sigurnom zonom“, rekao je Rosensaft.
Naglasivši da se poricateljima genocida ne smije dozvoliti da i dalje šire svoje laži i besramno pokušavaju prebacivati krivicu na žrtve, Rosensaft je kazao da je baš takav nedopustivi pokušaj bio i prošlogodišnji izvještaj takozvane Nezavisne komisije koju su imenovale vlasti Republike Srpske.
“Taj izvještaj je intelektualna i jurisprudencijalna gadost koja poriče nedvosmislene i dosljedne nalaze Međunarodnog suda pravde i brojnih vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju da je u Srebrenici počinjen genocid“, poručio je Rosensaft.
Podsjetivši na govor preživjele žrtve genocida Almedine Dautbašić od prije 19 godina, Rosensaft je kazao da je ona iznijela moralni imperativ kojim se mora voditi u suočavanju s počiniocima svih zločina protiv čovječnosti, a on glasi da su zločinci pobili očeve, djecu i braću, pokušali pobiti narod, ali da nisu mogli ubiti sjećanje preživjelih koja će svakim danom biti jača.
Izrazivši punu solidarnost sa preživjelim žrtvama genocida u Srebrenici, Rosensaft je pozvao na trajno upisivanje genocida koji se dogodio u Srebrenici i Potočarima u anale čovječanstva radi upozorenja.
