U nemalom broju ugostiteljskih lokala na Kopaoniku, osoblje, odnosno konobari na raznorazne načine pokušavaju, i često uspjevaju da izvuku još novca iz džepa posjetilaca. Kao da čaj od 400 dinara, kuhano vino od 390, flaša vode od 210, 100 grama kačamaka za 460 dinara, te klot prebranac za 850 dinara, 300 grama ćevapa za 1.160 dinara, ili pilećeg filea za 1.080 ne ostavljaju dovoljno prostora za zaradu, već se za koji dinar više poteže i to, u krajnju ruku, uličarskim manirom.
Bilo da se radi o dodavanju pića ili hrane na račun u restoranu i kafiću, podmentanju skupljih alkoholnih pića, ili pak predjela, ali kopaonički ugostitelji uspjevaju da podignu ceh i za više od petinu. Čast naravno izuzecima, ali ono na šta su turisti naišli govori da ih je malo.
– Već smo bili informisani da su restorani i barovi u ski centru skuplji nego u Beogradu. Zato smo i očekivali malo veći račun. Platio sam, ali po izlasku iz restorana i bacio pogled još jednom na račun i imao šta da vidim. Na naš, ionako precijenjeni račun, konobar je svojeručno dodao i dvije flaše kisele vode po cijeni od 400 dinara, koje smo niti poručili niti dobili. Zanemarimo da je to skoro duplo skuplje nego u Beogradu. Kako se nije desilo slučajno, s obzirom na njegovu reakciju kada sam se vratio da se požalim, taj bezobrazluk bi nas, da nisam novac tražio nazad koštao petinu računa- kaže I.M. iz Beograda.
Još jedan od načina na koji se izbija novac iz džepa tiče se alkoholnih pića. Kako priča L. Z. (34), vrlo oprezno treba poručivati i sam alkohol.
– Desilo nam se i to da sam od nas četvoro za stolom samo ja poručio rakiju od šljive, a da je konobar donio za svo četvoro. Kada sam pokušao da mu objasnim da sam samo ja želio rakiju, prostrijelio me pogledom kao da sam maltene nešto ja skrivio, a ne on – kaže L. Z.
Dodaje i da je došao ove godine i u situaciju, oslanjajući se na savjet ugostitelja, da pije gotovo uvijek skuplje alkoholno piće.
– Nisam ni gledao u kartu pića, niti imao pojma da postoji više “šljivovica” od različitih proizvođača u lokalu, konobar je pametno prećutao ali uredno mi je servirao onu najskuplju – objašnjava sagovornik.
Kuver
Za one koji ne znaju šta je, kuver potiče od francuske riječi le couvert koja podrazumjeva pribor za jelo, i u početku se kuverom smatrala čitava postavka stola. Naplata se pravdala održavanjem stoljnjaka i salveta, ali je i tada on bio predmet “kontroverzi”. Kao odgovor na nezadovoljstvo mušterija nastala je praksa da se uz kuver služe hljeb i neki maslac, mješavina začina, ili u ovom slučaju krem sir i ajvar.
Mimo Kopaonika, vrlo često je slučaj i u restoranima širom zemlje da će vam ga donijeti za sto poručili vi njega ili ne. Sa druge strane, u slučaju restorana na Kopaoniku, kuver je kako priča A. K. (28), naveden kao predjelo te da nigdje nije navedeno da je obavezan.
– Ako procijene da ćete napraviti nezadovoljavajuće, pitanje samo po kojim standardima, mali račun, najvjerovatnije će vam “uvaliti” svakom po kuver. Na primer, kada sam hteo da sa prijateljima, ugrijem uz tanjir čorbe, momentalno je svako dobio po kuver, pod izgovorom da je obavezan- objašnjava sagovornik.
On ističe da je i kada bi istakli da ne žele, svakako dobili to predjelo.
– Par dana nakon toga, u drugom restoranu, takođe smo ga vidjeli na meniju ali ne kao obavezu, već kao opciju za predjelo. Jedan od nas je poručio, i nakon 3 minuta je stigao za sve nas, nastavlja on i dodaje, da je isti slučaj i sa salatama.
izvor: Blic.rs
