Već 30 godina u Srbiji i entitetu Republika Srpska u BiH se plasiraju laži i falsifikati o slučaju “Dobrovoljačka” u Sarajevu 1992. godine. To je učestalo naročito u zadnjih 10-tak godina otkako su na vlasti Aleksandar Vučić i njegovi “okrečeni”radikali.
U tragediji u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine je poginulo 6 pripadnika JNA. Dan prije, 2. maja 1992. godine, u napadu JNA na centar Sarajeva i zgradu Predsjedništva BiH poginulo je 35 ili 36 pripadnika JNA i još dvadesetak građana Sarajeva, što je više od 50 ljudi.
Pošto vlastima u Beogradu nikako nije odgovaralo da saopšte istinu o tom događaju jer bi morali da su poginuli u napadu na grad, smislili su laži i falsifikate da su “Zelene beretke” pobile mlade vojnike, koji su se navodno izvlačili u koloni iz grada. Čak je i srpski general Kukanjac potvrdio da su te laži i falsifikati iz Beograda i Banja Luke potrebni, o čemu svjedoči i video snimak.
Nije vredjelo, već 30 godina iz Beograda političke elite iz Beograda lažu i truju srpski narod o ovom događaju. Oni uporno negiraju genocid u Srebrenici , veličaju zločine i zločince. Sistemski obogaljuju mlade srpske naraštaje falsifikatima i lažima o ratu u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu.
Veliča se Ratko Mladić, čak i na zidovima zgrada pored škola (slučaj u Nišu).
Murala sa njegovim likom u Beogradu ima više nego u doba zločinca Slobodana Miloševića. Kada su krenuli iz Beograd da topovima, avionima i tenkovimasravne Vukovar u Hrvatskoj sa zemljom, tenkovi su ispraćani cvijećem. Rušenja, ubijanja i proganjanja civila su nazivali “oslobađanjem Vukovara”.
Isto tako, Rusi uništavaju ukrajinske gradove kao što je Mariupolj, koji je sravnjen sa zemljom, a Rusi govore kako ga “oslobađaju”.
Dokle god političke vođe iz Beograda negiraju genocid i druge zločine počinjene u ime srpskog naroda u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, nema pomirenja naroda na području bivše Jugoslavije. Dokle god vučićevi tabloidi i drugo novinsko smeće veličaju zločine i zločince, nema normalizacije odnosa među novonastalim državama na tlu bivše Jugoslavije.
Posebna priča su takozvane telvizije. Posebno Hepi i Pink televizija, te TV klozetske šolje i TV kanalizacije. Na njima, u informativnim emisijama neprestano buja nacizam, fašizam i promocija osuđenih ratnih zločinaca.
Fali samo još da se pojavi Milijana Baletić, kako iz helikoptera snima potjeru srpske policije za dvojicom nesretnih Hrvata, koji pocijepani, krvavi i bosonogi bježe preko nekog vojvođanskog rita. Sustižu ih policijski vučjaci i rastržu. A Milijana, uz osmjeh, komentira li , komentira…
To sam gledao početkom 90-tih na RTS-u i desetak dana bio sam u šoku.
Što kaže poznati reditelj Kokan Mladenović. “Dok je na vlasti reciklirano smeće iz 90-tih, nema nama budućnosti”…