Danas, kada smo po ko zna koji put dobili hladan šamar od strane Evropskog parlamenta koji nam nije htio dati kandidatski status za članstvo u Evropskoj Uniji, je možda idealna šansa da se pogledamo u oči i suočimo sa zaista bolnom činjenicom sa kojom se ova zemlja bori još od njenog osnivanja. Evropska Unija, uprkos svim njenim manjkavostima, nedorečenostima i tromom i na momente i licemjernom politikanstvu je nešto najnaprednije što je civilizacija do sada napravila na polju udruživanja država u zajednicu sa ciljem poštivanja ljudskih prava, razvoja slobodne misli, solidarnosti i prosperiteta ekonomije svake od članica. Ideje na kojima se zasniva ova unija još od 1951 g. i osnivanja ECSC (Evropske unije za ugalj i čelik) je prvenstveno stvaranje nadnacionalne zajednice gdje će interes svih njenih članica biti uzajamna saradnja, pomoć, ekonomski rast i ukidanje pretpostavke da može doći do novog sukoba, prvenstveno izmedju Njemačke i Francuske a taj sukob je bio okosnica oba svjetska rata, kako je to zamislio njen osnivač Robert Schuman (tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske).
Danas kada posmatramo strukturu Evropske Unije, jasno je da se dobro poodmaklo od prvenstvene ideje i da je unija postala najjača unija zemalja u svijetu koja ima zajedničku monetu, fiskalnu politiku, spoljnu politiku, kontrolu granica i još mnogo zajedničkih segmenata koje u većoj ili manjoj mjeri čine tu uniju kao mjestom u koje mnoge zemlje žele ući smatrajući da će im to članstvo pogodovati u svakom pogledu razvoja.
Među svim ovim riječima gore navedenim se krije i problem Dejtonske Bosne i Hercegovine. Da li je Bosna i Hercegovina ponovo ostavljena sama sebi i da li smo po ko zna koji put izdani od strane Evrope i svijeta kojem uporno nastojimo prići i dokazati im da smo jedni od njih, ista skupina slobodoumnih ljudi koja baštini demokratiju, ljudska prava, jednakost i pravdu. Da li smo opet na margini zbog razloga vjere, identiteta, islamofobije ili je to pak rezultat naše nesposobnosti, unutrašnjih kočničara i neprijatelja ove zemlje, korumpiranih i primitivnih političara koji nikada nisu bili državnici i vizionari. Odgovor je uvijek negdje izmedju svega gore nabrojanog ali ovaj put je adresa vrlo jasna. Ovaj put su krivci u Bosni i Hercegovini i to treba otvoreno reći. Prije šest godina je BiH dobila domaću zadaću i 14 prioriteta koje treba ispuniti i nije ih ispunila zahvaljujući prvenstveno političarima iz dvije stranke Dodikove SNSD i Čovićevog HDZ-a.
U jednom momentu je EU smanjila kriterije i rekla da je neophodno ispuniti bar tri uvjeta i usvojiti Zakone o javnim nabavkama, reformi pravosuđa i ustavne i izborne reforme u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava i parlamentarci iz ovih stranaka su to jednoglasno odbili i uklonili mogućnost da se Evropskoj Unij pokaže želja i smjelost da budemo njihovi članovi koji će ozbiljno i odgovorno izvršavati svoja prava i obaveze. I nakon tog odbijanja isti ti političari licemjerno zahtjevaju od Evrope da nam da kandidatski status jer eto kako može Ukrajina a ne možemo mi. Zaista postaje mučno i degutantno gledati lidere koji kafanski jeftino pokušavaju podvaliti svoju priču o namjerama i željama da i ova zemlja bude na evropskom putu a čine sve da taj put spriječe i zaustave. Ne usvojiti zakone koji su preduslov, blokirati vlast i njene institucije, favorizirati svoj problem do iznemoglosti (Izborni zakon) a zapostavljajući sve druge i blokirati formiranje vlasti, pokazuje stvarne namjere i probleme u B-H politici. Sa ovakvim političarima i njihovim otvorenim protivljenjima svakoj naprednoj ideji, jasno je da njima sve vrijednosti na kojima se zasniva Evropska Unija ne odgovaraju.
I suvišno je raditi razne analize i tražiti probleme na drugim adresama. Članstvo u Evropskoj Uniji ovim dvjema strankama ne treba i ne odgovara jer usvajanjem tih sistema vrijednosti na kojima počiva EU oni gube svoju bezgraničnu moć, kapital i režu korupcijsku granu od koje žive već decenijama. Ima tu još drugih adresa zašto smo i danas ostali u predvorju šanse da dobijemo kandidatski status ali ovo su trenutno prave adrese za fakturisanje. Da li ćemo konačno progledati i fakturisati im ovaj neuspjeh na izborima u oktobru, na žalost nisam siguran, jer njihove hobotnice imaju svoje pipke posvuda, ali ako ništa očekujemo da nam bar vođstvo Evropskih institucija prestane sa otrcanim frazama i poimenično kaže ko su uzročnici zastoja i blata u kojem tavorimo već decenijama i zbog kojeg ostajemo bez stanovništva.
Bosna, uprkos svemu, ovakav talački sistem nije zaslužila.
