Građani Tutina svjedoče sve većem broju lokala i firmi zatvorenih inspekcijskim trakama. Ekipe poreskih inspektora svakodnevno obilaze tutinske preduzetnike, i gdje god da uđu skoro sasvim sigurno im pišu razne visoke kazne, a vrlo često i zatvaraju objekte na određeno vrijeme. Prema riječima preduzetnika koji su to osjetili na svojim kožama, kazne koje im se izriču dovode u pitanje i samo njihovo poslovanje, i to u vremenu kada čitav svijet sa zebnjom očekuje predstojeću zimu.
Naravno da inspekcije treba da vrše nadzor, ali svrha toga treba da bude otklanjanje nedostataka u poslovanju tog privrednog subjekta. Iskusni inspektori znaju da ako dobronamjerno pristupe kontrolama, upozoravaju privrednike da nedostatke otklone, a da ako to ne urade se pristupa kažnjavanju. Očito da svrha kontrola koje se trenutno vrše u Tutinu nije to, već da je namjera da se kazni što više njih.
Ne treba napominjati da je Tutin bio i ostao jedna od najnerazvijenijih opština u Srbiji u zadnjih 70 godina, a da trenutno i zvanično spada u kategoriju ekonomski devastiranih područja. Uprkos tome i iako ima predispozicija, nije bilo nikakvih ozbiljnih ulaganja države u lokalnu privredu, kao ni dovođenja stranih investitora kao u ostalim dijelovim Srbije, a ni lokalna vlast nije pokazala sposobnost da dovede nijednog ozbiljnog privrednika sa strane. Svijetla tačka su poljoprivrednici i manji broj lokalnih privrednika, koji su u izuzetno teškim uslovima opstajali i obezbjeđivali posao radnicima.
Stoga su radno sposobni Tutinci uglavnom bili primorani da posao traže po inostranstvu, i to najviše u zemljama EU. Iako se u “pečalbu” u zapadnu Evropu odavde išlo još od 60-tih godina prošloga vijeka, odlazak mladih, radno sposobnih mještana posljednjih godina poprima razmjere egzodusa.
Prema procjenama, trenutno na području tutinske opštine ne živi više od 17 000 stanovnika, čime smo dovedeni na nivo opštine Raška, od koje smo prije 30-tak godina imali skoro duplo više stanovnika. Negdje oko 90 % radno sposobnih ljudi od 23 do 60 godina je napustilo Tutin i radi ali i živi u inostranstvu. Zabrinjavajuće je to što ljudi koji sada odlaze na rad u inostranstvo sa sobom vode čitave porodice, a od onih koji su otišli ranije niko se ne vraća da živi ovdje, već isključivo dolaze nekim sebetom ili na odmor. Tutin je postao grad starih i djece, koje, hvala Bogu, još uvijek ima puno, jer je ovo opština sa najvećim prirodnim priraštajem u Srbiji.
Popis koji je u toku sasvim sigurno neće pokazati pravo demografsko stanje u Tutinu, jer je interes mnogih faktora da se prikaže znatno više stanovnika nego što tu živi. Prije svega ako gledamo sa lokalnog nivoa, više stanovnika donijeće više novca iz državnog budžeta, kao i više radnih mjesta u institucijama, što je svakako interes mještana. Takođe i aktuelnom režimu Aleksandra Vučića odgovara da se statistički ne vide razmjere iseljavanja Tutinaca, jer ako bi se to prikazalo postavilo bi se pitanje uloge države, koja je svojim nečinjenjem, odnosno usmjeravanjem investitora kojima daje subvencije za zapošljavanje radnika u druga područja, doprinijela ovakvom stanju. Sasvim sigurno bi se u međunarodnim krugovima otvorilo pitanje diskriminacije Bošnjaka u obezbjeđivanju uslova za život. Takođe ne treba ispustiti i političku dimenziju popisa, jer je Tutin “rezervoar glasova” sa kojima se na svim nivoima može manipulisati. Tako da će se pravo demografsko stanje u Tutinu “staviti pod tepih” do narednog popisa za deset godina.
So na ranu ovakvom stanju u Tutinu su dodale inspekcije. Interesantno je da se ovim povodom nije oglasila nijedna politička stranka, grupacija ili udruženje iz Tutina, sa izuzetkom opštinskog vijećnika za privredu Enesa Čolovića, koji je još 23. septembra uputio dopis ministru finansija Siniši Malom,u kome je zatražio da se inspekcija uzdrži od izricanja novčanih kazni i mjera zabrane obavljanja djelatnosti lokalnim privrednicima. Još nije dobio odgovor od ministra Malog, a inspekcije i dalje haraju.