“Da se nismo vrtoglavo zaduzivali ne bismo sada velikim očima gledali na litijum kao jedinu šansu za vraćanje u finansijski život i potencijal za vraćanje kredita”, rekao je Kovačević u saopštenju.
Kako je ocijenio, potencijalni pozitivni uticaj eksploatacije litijuma od tri do deset milijardi eura na BDP Srbije, mnogo puta je manji od negativnog uticaja konstantnim zaduživanjem države za više od 1,7 milijardi eura godišnje, a za prethodnih 11 godina vlasti za gotovo 20 milijardi eura.
“Svako osviješćeno društvo sem Srbije bi uvijek potencijal tražilo u neiskorištenom resursu poljoprivrede, a tek nakon toga u rudarenju”, naveo je Kovačević.
On je ocijenio i da pritisak na javnost ministarke rudarstva i energetike Dubravke Đedović i ministarke zaštite životne sredine Irene Vujović ima jasan zadatak da projekat Rio Tinto vrati u život.
“Pripreme za realizaciju ovog projekta nikada nisu ni prestajale uprkos činjenici percepcije javnosti da je ovaj projekat stavljen ad akta. Zainteresovani investitori će u narednim mjesecima krenuti sa građenjem fabrike za izradu litijumskih fabrika za koju procjenjuju da neće biti otpora javnosti. Za fazu iza te planiraju suočavanje javnosti u odnosu na rudarenje”, tvrdi Kovačević.
Lider Nove D2SP rekao je da ta stranka podržava opozicione kolege u ekološkom osvješćivanju društva.
“Ako procijenimo da je interes za rudarenjem ove tražene rude zbilja od tako neprocjenjive važnosti, on mora biti realizovan samo rukama srpskih građana, a ne stranih investitora čija djeca žive daleko od ovih nalazišta”, dodao je Vladimir Kovačević.
