Ova je odluka značajna za moju klijenticu, jer ako ništa drugo, to su bile godine i godine suđenja. Deset godina je bilo mukotrpnog svjedočenja i hodanja po sudovima i konačno ima tu satisfakciju da sve nije bilo uzalud i da nije potpuno zaboravljena.
Ovako za Radio Slobodna Evropa (RSE) Nedžla Šehić, advokatica žrtve silovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini komentariše prijedlog odluke državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice u kojoj njenoj klijentici BiH treba da isplati oko 15.000 eura odštete.
Gospođa A, kako je vodi pod pseudonimom nadležno ministarstvo tako bi mogla biti prva žrtva ratnog silovanja kojoj će BIH isplatiti odštetu.
Isplatu je naložio Komitet UN-a protiv torture 2019. godine.
Ova odluka donesena je nakon što je Sud BiH 2015. godine presudio da počinilac silovanja Slavko Savić, pripadnik Vojske Republike Srpske (RS) isplati žrtvi 15.340 eura u roku od 90 dana.
S obzirom da Savić to nije uradio, jer nije imao nikakvu imovinu, žrtva silovanja se žalila Komitetu UN-a protiv torture. Predmet je pokrenut 2017. godine, a konačna odluka je donesena dvije godine kasnije.
Za zločin silovanja 1993. godine u sarajevskoj opštini Vogošća, Savić je osuđen na osam godina zatvora.
Iz nadležnog ministarstva za RSE navode da bi njihov prijedlog odluke Savjet ministara BiH mogao da donese već na prvoj narednoj sjednici.
“BiH je obavezana da, osim materijalne reparacije i da se žrtvi ratnog silovanja, kao država službeno izvini, obezbijedi zdravstvenu i psihološku pomoć i niz sistemskih mjera u cilju provođenja Konvencije UN-a protiv torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka”, kaže Šehić.
Iz Ministarstva za ljudska prava, a ni Savjeta ministara BiH, nije odgovoreno na upit, kada će biti sprovedene ove mjere koje se navode u Odluci Komiteta UN-a u slučaju gospođe A.
U BiH, prema podacima Amnesty Internationala, živi više od 20 hiljada preživjelih žrtava ratnog silovanja.
BiH nema državni zakon za podršku žrtvama rata, među kojima su i oni koji su pretrpjeli seksualno nasilje.
U bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH, žrtve ratnog silovanja obuhvaćene su Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.
U drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj, od 2018. godine na snazi je Zakon o zaštiti žrtava ratne torture. U Brčko distriktu, kao zasebnoj administrativnoj jedinica u BiH, usvojena je Odluka o zaštiti civilnih žrtava rata.
https://www.slobodnaevropa.org/a/bosna-hercegovina-isplata-odsteta-rat-silovanje/30009016.html
Okružni sud u Trebinju proglasio je 2012. godine Ranka Stevanovića krivim za ratni zločin počinjen 1992. u Foči, te ga osudio na 14 godina zatvora.
Stevanović je proglašen krivim i zato što je 15. augusta 1992. u naselju Krivaje (opština Foča) u porodičnoj kući ubio tri člana jedne bošnjačke porodice, dok je Zehru Murguz pred ukućanima silovao, a ona je zatim uspjela pobjeći.
Ona ističe da bi joj odšteta danas itekako značila.
“Pored toga što je ratni zločinac dobio ime i prezime, puno bi to značilo da jedan minimizirajući dio, minimizirajuće je i da se radi o 300.000 maraka, a ne o nekakvih 30.000 maraka, to je sve minimizirajuće za žrtvu što je preživjela, ali bi značilo i za nas i za sve žrtve”, rekla je Murguz za RSE.
Na problem sa rokom zastare ukazano je i u Odluci Komiteta UN-a. U jednom od zaključaka navedena je potreba da BiH usvoji efikasan program odštete na nacionalnom nivou radi pružanja svih oblika pravne zaštite žrtvama ratnih zločina, uključujući seksualno nasilje.
UN-ov komitet predlaže i usvajanje okvirnog zakona koji definiše kriterije za dobijanje statusa žrtve ratnih zločina, uključujući seksualno nasilje, te odredi posebna prava i beneficije koje će biti zagarantovane žrtvama u cijeloj državi.
