Moderni gradovi često su poznati po svojim neboderima, poput Burj Khalife u Dubaiju, ili Sharda u Londonu. Ali to nije slučaj u Istanbulu, gdje džamije određuju njegov horizont. Za to su uveliko zaslužni napori arhitekta iz 16. stoljeća, koji je konstruirao neke od najslikovitijih zgrada u Istanbulu i uspostavio jedinstveni osmanski stil arhitekture.
U karijeri dugoj više od 50 godina, Mimar Sinan sagradio je više od 300 zgrada diljem Osmanskog Carstva, koje se tokom njegova života protezalo od Alžira na zapadu do kaspijske obale Azerbajdžana na istoku, od sjevernih granica Mađarske do muslimanskih sveti grad Meka na jugu.
Njegova arhitektonska postignuća nisu bila ograničena samo na džamije, iako su one njegove najzapamćenije građevine. Također su uključivale škole, javne kuhinje, palače i mostove.
Ni njegova arhitektonska ostavština nije bila ograničena na vlastita djela. Kao glavni osmanski arhitekt, on će obučavati buduće generacije graditelja i putovati carstvom služeći kao savjetnik na projektima.
Rođen oko 1489. godine u središnjoj anatolijskoj regiji Kayseri, vjeruje se da je Sinan potjecao iz kršćanske obitelji, ili armenskog, ili grčkog porijekla i vjerojatno se zvao Josip prije nego što je uzeo ime Sinan nakon obraćenja na islam kasnije u životu.
Život janjičara
Pojedinosti o njegovom ranom životu nedorečene su i predmet su nagađanja među znanstvenicima. Vjeruje se da je Sinanov otac bio klesar i tesar, što može objasniti njegov kasniji odabir karijere.
Kao tinejdžer, Sinan je bio iniciran u sustav devshirme, koji je uzimao mlade kršćanske dječake i obučavao ih ili za birokrate ili za vojne kadete, što je na kraju dovelo do njihovog diplomiranja u janjičarski korpus.
Upravo u ovoj elitnoj vojnoj diviziji Sinan se kao građevinar probio služeći kao vojni inženjer.
Kao vješt borac, Sinan je također iskoristio svoje znanje o arhitekturi ukazujući na nedostatke u neprijateljskim strukturama i sastavljajući planove napada kako bi iskoristio te slabosti.
Njegovo umijeće na bojnom polju i vještine kao graditelja privukli su pozornost viših osmanskih zapovjednika, koji su ga progurali kroz činove i dodijelili mu veće odgovornosti.
Jedna od njegovih dužnosti bila je rušenje neovlaštenih zgrada u Kairu nakon turskog osvajanja Egipta i njihova zamjena novim građevinama. Njegov nadimak “Mimar” na turskom jednostavno znači arhitekta.
Sinan je također dizajnirao brodove sposobne za prijevoz robe i vojnika kroz carstvo koje se brzo širilo.
Središnje mjesto u njegovom dizajnu bile su složene matematičke jednadžbe koje su imale za cilj raspršivanje teške težine sirovih materijala kroz strukture i osiguranje da zgrade ostanu izdržljive u regiji sklonoj potresima.
Godine 1539. Sinan je postao glavni arhitekt Osmanskog Carstva, razvoj koji će zauvijek promijeniti horizont Istanbula i dati mu primjetan islamski karakter nakon stoljeća bizantske vladavine.
Definiranje kontura Istanbula
Jedna od najranijih džamija Mimara Sinana bila je Šehzade džamija koja se nalazi u istanbulskoj četvrti Fatih. Izgrađena je u znak sjećanja na Mehmeta, sina sultana Sulejmana, koji je umro dok je bio mlad.
Osmanski vladari koristili su perzijski izraz “sehzade”, što znači “šahov sin”, za svoje muške potomke.
Neke od njegovih značajki uključuju veliko dvorište, dvije medrese, javnu kuhinju i središnju kupolu okruženu s četiri polukupole.
Unutrašnjost džamije sadrži visok strop ukrašen islamskom kaligrafijom i pločicama sa složenim uzorcima. Džamija Sehzade daje određeni uvid u Sinanovu arhitektonsku filozofiju i formira grubi nacrt njegovih budućih projekata s arhitektom koji opisuje džamiju kao svoj “šegrtski rad”.
Posuđujući od ranijih vladara Istanbula, Bizanta, Sinan je stvorio otvorene prostore koji su poticali okupljanje velikog broja vjernika u skladu s islamskim naglaskom na zajedničkoj molitvi. Također su lakše prenosili zvuk kako bi se imam i mujezin čuli što dalje od minbera.
Postojali su i tanki i visoki minareti, koji su služili kao izjava carske i islamske veličine, a da pritom nisu umanjili primarnu strukturu kojoj su služili. Estetika je također bila ključna briga, s različitim arhitektonskim komponentama kao što su kupole, kaligrafija, otvoreni prostori i dodatne strukture poput minareta koji su se skladno spajali.
Za izgradnju je bila potrebna radna snaga više od tisuću ljudi, te su zgrade također bile izraz moći i bogatstva Osmanskog Carstva. Druge džamije koje je dizajnirao Sinan u Istanbulu uključuju Suleymaniye džamiju, koja se nalazi u blizini Sehzade džamije i jedna je od najvećih građevina u gradu.
I Sinan i njegov zaštitnik Sulejman pokopani su u mauzolejima unutar kompleksa.
Još jedna džamija koju je dizajnirao Sinan je džamija Mihrimah Sultan na obali Bosfora u azijskom istanbulskom naselju Uskudar. Ta je građevina izgrađena 1540-ih u čast Mihrimah Sultanij, Sulejmanove kćeri, koja je umrla 1578. i pokopana na tom mjestu. Izvan Istanbula, Sinan je izgradio džamiju Selimiye u evropskom turskom gradu Edirnu, koja se smatra jednim od njegovih remek-djela.
Naslijeđe genija
Dok je Šehzade džamija bila Sinanov nacrt, njegova kolektivna djela bila su arhetip za osmanske arhitekte koji su ga naslijedili. Istanbulsku “Plavu džamiju”, također poznatu kao Sultan Ahmedova džamija, sagradio je osmanski arhitekt Sedefkar Mehmed Agha, jedan od Sinanovih učenika.
Također se vjeruje da je utjecao na dizajn Taj Mahala kroz sudjelovanje svojih učenika, koji su putovali u Indiju kako bi sudjelovali u njegovoj izgradnji. Sinanov utjecaj nije bio ograničen samo na islamski svijet i može se pronaći čak iu Evropi.
Jednu od najpoznatijih građevina u Londonu, katedralu svetog Pavla, dizajnirao je Sir Christoper Wren, arhitekt koji je bio duboko impresioniran otomanskom arhitekturom i nastojao je ugraditi elemente istočnjačkih stilova u svoje vlastite dizajne. Zgrada ima kupolu i okružena je kulama koje nejasno podsjećaju na islamski minaret.
Sinan je umro u julu 1588., ostavljajući za sobom nasljeđe koje i danas zadivljuje posjetitelje Turske.
Osim svojih poznatijih postignuća, također je pomogao projektirati kanalizacijske sustave i upravljao popravkom postojećih struktura. Sinan je čak bio uključen u projektiranje vlastite grobnice. Danas Sveučilište likovnih umjetnosti, glavnoj školi umjetnosti u Turskoj, koja se nalazi na evropskoj obali Bosfora u Istanbulu, uz džamiju Mihrimah Sultanij i Suleymaniyeom u daljini, nosi ime Mimara Sinana.
