Od ubistva Zorana Đinđića je prošlo 19 godina (ubijen je 12. marta 2003.godine), a do današnjih dana se zvanično ne zna ko su nalogodavci i inspiratori. Suđenje je pompezno nazvano “Suđenje veka”, a na po 40 godina zatvora su osuđeni Zvezdan Jovanović i organizator ubistva ( ili strijeljanja ) Đinđića Milorad Ulemek Legija, pripadnici Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije ili Crvene bertke kako su ih zvali.
UDBA je spriječila da se sudi Crvenim beretkama, što je mnogo puta tražio advokat pokojnog premijera Zorana Đinđića dr. Rajko Danilović. Zbog toga nije otkriveno ko su nalogodavci i inspiratori.
Tužilaštvo i sudstvo koje je kontrolisala tada UDBA u potpunosti, nije smjelo da traži tako nešto. Zašto? Kako narod kaže “tražeći zeca istjerali bi mečku”. I to iz brloga.
Tek je počelo tada rasvjetljavanje političkih ubistava: Ivana Stambolića, ubistva saradnika Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali, ubistva novinara Slavka Ćuruvije i mnoga druga. Sve u organizaciji tadašnje UDBA-e.
Vuk Drašković je dugo bio na meti UDBA-e, i čudom je uspio da preživi. Mnogo puta je govorio da je to državni terorizam koji sprovodi UDBA i miloševićevi Eskadroni smrti. Tvorac te ubilačke mašinerije je bio najsvirepiji, hladnokrvni zločinac Jovica Stanišić, tada načelnik Službe državne bezbjednosti Srbije, a sada optuženik Haškog tribunala.
Počeo je karijeru kao mlad major u DB, a u BiH su napravili dokumentarni film o njegovom učešću u ubistvu Džemala Bijedića, tada predsjednika savezne vlade Jugoslavije, koji je poginuo kada je avion u kome je bio udario u brdo kod Kreševa, u blizini Sarajeva. UDBA je to po svoj prilici odradila kako bi eliminirala Bijedića kao nasljednika Josipa Broza Tita, pripremajući nadolazeće razbijanje Jugoslavije.
Taj monstrum Jovica Stanišić je Slobodanu Miloševiću nametnuo rješenje kako da Srbija ne bude formalno u ratu, a da u Hrvatskoj i BiH ratuju za interese Srbije. Kako? Ispraznio je zatvore u Srbiji i Crnoj Gori i više od 10 000 najgorih ubica, zločinaca, silovatelja, palikuća i drugog šljama i ljudskog otpada poslao na ratišta u Hrvatskoj i BiH. Od takvih je i napravio Crvene beretke.
Sretko Kalinić je ubijao, mljeo ljude u mašini za meso i pravio od njih ćevape. I kanibalizam su stanišićevi ljudi promovirali. Nije Veljko Belivuk to radio prvi, Kalinić je mnogo prije njega to radio.
Jobvica Stanišić je najveći krvnik u 50 zadnjih godina na području bivše Jugoslavije. Bio je opsjednut surovim ubistvima i zločinima, pa je po tom principu birao kadrove za ratove na području bivše Jugoslavije.
Crvene beretke su počinile mmnoge zločine u Cazinskoj Krajini, pomažući formacijamam Fikreta Abdića u ubijanju boraca, pripadnika Petog korpusa Armije BiH i civila na tom području. Stanišićev zamjenik Frenki Simatović i njegovi zločinci su počinili velike zločine na Kosovu 1999. godine nad Kosovarima-Albancima. I ovaj monstrum odgovara za zločine u Haškom tribunalu.
Čak je i Slobodan Milošević tokom 2000. godine htio da likvidira zločinca Jovicu Stanišića, kada je dobio pouzdane informacije da je ovaj predao NATO-u materijale koji ga teško terete za buduće suđenje u Hagu. Stanišić se krio po štekovima u Beogradu uz pomoć svojih saradnika iz UDBA-e. Tek kada je Milošević uhapšen izašao je iz tih brloga.
Po završetku ratova u bivšoj Jugoslaviji, UDBA je kod Policijskog instituta spalila svu dokumentaciju robijaša koje je Jovica Stanišić slao u Hrvatsku i BiH. Bar 7 dana je gorjela ta dokumentacija u velikim kontejnerima.
Svoje monstrume Stanišić je na ratišta slao kao paravojne formacije. Poznate su surovosti takvih nakaza, da su ubijali civile i odsjecali im prste, a potom pravili niske od njih i nosili oko vrata. To su uradili u mjestu Škabrnja kod Zadra. Ubili su skoro 500 civila, a bili su pod komandom Ratka Mladića, tada pukovnika JNA.
Đinđića je ubila UDBA, ili kako se to sada kaže “Duboka država”. Da su procesuirane Crvene beretke, udarna pesnica UDBA-e, ova stoglava aždaha bi bila demontirana. Srbija ima taj problem od vremena pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa, a to je 100 godina tradicije zavjereništva, kada je ubijen kralj Milan Obrenović.
A nedavno je Aleksandar Vulin, ministar policije, tražio da se posmrtni ostaci Apisa iz Soluna u Grčkoj prenesu u Beograd. Apis je bio Crnorukaš i terorista, ubio je kralja Srbije, kao što je ovaj UDBAŠKI sljam ubio premijera Srbije Zorana Đinđića.
Do kada će u Srbiji terorizam i zavjereništvo biti na visokom mjestu naopakog vrijednosnog sistema?
Hoće li ikada biti demontirana stoglava hidra, kolokvijalno nazvana UDBA?
Albin Gegić, novinar
