Sam grad Tutin je 50-tih godina prošlog vijeka imao manje od 2 000 žitelja. Prema svjedočenju starijih Tutinaca, urbana legenda Tutina, čovjek institucija Abaz Skarep je prvi vozio službeni motocikl (popularni “motor”) u gradu, a tada je bio službenik moćne OZNA-e.
Još dva njegova sugrađanina su odmah poslije njega uspjela da dođu do vlastitih motora- Osman Hamzagić, službeni vozač direktora tvornice Jelak, te Sejdo Hot, koji je imao mehaničarsku radnju i kuću u ulici Ibarskoj, koju je prodao Zeki Zečiću i sa familijom otišao u Tursku. Ova trojica motorista su bili prvi “Bajkeri” Tutina.
rahmetli Abaz Skarep sa prvim motorom u Tutinu
Pričao mi je jedan stariji Tutinac koji kao dječak pamti:
“Prvo bi parkirali svoje motore pored Hotela Prvi maj, onda otišli na po jednu ljutu, a zatim sjeli na motore i uz jaku grmljavinu bi svoje dvotočkaše provozali kroz centar grada. Djeca bi se okupila i uživala gledajući ih”.
Ubrzo je i Osman Ramović kupio motor. On je bio legendarni brica u Tutinu, a kao djeca ga pamtimo kao uvijek pedantno obučenog. Nosio je pantalone sa tregerima.
Prvi bicikl u Tutinu kupio je mlađi brat Osmana Hamzagića Ešref zvani Eško, koji se odsjelio prvo u Austriju a potom i Australiju, i vjerovatno je rahmetlija.
rahmetli Osman Hamzagić
Po pamćenju starijih, prvi privatni automobil je imao Iso Bejtović iz Dubova. Kupio je rashodovan automobil od tutinskog Doma zdravlja, a obzirom da je bio mehaničar, osposobio ga je za vožnju i sa tim autom ušao u historiju Tutina.
rahmetli Iso Bejtović pored prvog privatnog automobila u Tutinu
Saobraćajna dozvola prvog privatnog automobila u Tutinu vlasnika Isa Bejtovića
Prva žena vozač bila je Radmila Mladenović, koja je krajem 60-tih godina prošlog vijeka vozila popularnog “Fiću”, a radila je kao sekretarka Skupštine opštine Tutin. Došla je u Tutin sa juga Srbije, a umrla je prije dvije godine u dobokoj starosti.
Autobuska stanica u Tutinu 1965. godine
Prva Tutinka koja je vozila popularnu “Peglicu” bila je rahmetli Fahra Trtovac, koja je veći dio života provela u Dubrovniku u Hrvatskoj. Preselila je na Ahiret prije nekoliko godina.
rahmetli Fahra Trtovac
Ovi muškarci i žene zaslužuju veliko poštovanje, jer su bili kopča Tutina sa civilizovanim svijetom. Oni i mnogi drugi zaslužuju da ih otrgnemo od zaborava, da mlade generacije Tutinaca saznaju nešto više o njima.
Oni nisu ni sanjali da će Tutin 2010. godine dobiti svoje registarske oznake TT. Ali ima nešto što boli Tutince i Sjeničake. Sve opštine u Srbiji 2010. godine dobile su pravo na svoje registarske tablice. Jedino su Tutinci i Sjeničaci morali 7 dana da potpisuju građansku peticiju da im država omogući to stečeno pravo. U Tutinu je na čelu Odbora za potpisivanje peticije bio Esad Džudžo, bivši poslanik u državnom parlamentu i predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Tada je premijer Srbije i ministar policije bio “Mali Slobo”-Ivica Dačić (prim. autora). Tek toliko da se zna.
I konačno 29. avgusta 2010. godine, prvog dana Ramazanskog Bajrama, građani Tutina su mogli da vide tablice na dva automobila sa oznakama TT. Vlasnici su bili profesori Ismet Derdemez i Ramo Bakić. Bio je to veliki dan sve Tutince, kako za one u zavičaju, tako i one u dijaspori.
Albin Gegić
