Nema tužnijeg mjesta na svijetu danas od ovog mjesta ovdje, rekao je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović na komemoraciji povodom 27. godišnjice genocida u Srebrenici, javlja Anadolu Agency (AA).
“Dvadeset sedam godina je dovoljno da se cijeli svijet promijeni, ali u životu jednog čovjeka to nije puno. Čovjek sa dvadeset sedam godina tek stupa u zrelo doba, u kojem bi trebao da doživi svoja najvažnija iskustva. Dvadeset sedam godina je imao Hajrudin Halilović, kada je ubijen u julu 1995. U jednom od pedeset tabuta, koje ćemo položiti u hladnu potočarsku zemlju, nalaze se i njegovi posmrtni ostaci. Hajrudin je ubijen skupa sa ocem Alagom. Do početka rata živjeli su selu Osat, a u Srebrenicu su, kao i drugi, došli, jer su mislili da će tamo naći spas, nakon što je proglašena ‘zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija’. Od Hajrudina je pronađena samo desna šaka, desna noga, druga ruka, nešto vilice i vrlo malo grudnog koša. On i njegov otac zarobljeni su kobnog 11. jula ovdje, u Potočarima, u prisustvu vojnih snaga Ujedinjenih nacija, a nakon toga su, kao i hiljade drugih, odvezeni u okolicu Zvornika, gdje su strijeljani i zakopani u masovne grobnice”, podsjetio je Džaferović.
Kako je kazao, 27 godina nije puno vremena, ali je čitava vječnost za porodice Hajrudina Halilovića i drugih žrtava, koje su provele sve te godine u iščekivanju da pronađu tijela njihovih voljenih, da ih barem sahrane.
“Nažalost, brojne porodice još uvijek nisu pronašle svoje očeve i sinove, braću i rođake. Stotine je majki umrlo prije nego što su našle makar jednu kost svoje djece, što svjedoči o monstruoznosti zločina koji je ovdje počinjen. Masovne egzekucije počinjene u julu 1995. godine nisu bile rezultat nekakve spontane i nekontrolisane mržnje. Naprotiv, genocid u Srebrenici je svjesno i pomno planiran zločin, sa političkim motivima. Bio je to, naime, konačni čin ‘uspostavljanja koridora u dolini Drine i eliminacije Drine kao granice’, koji je Radovan Karadžić još u maju 1992, na ‘Skupštini bosanskih Srba’, odredio kao jedan od šest strateških ciljeva rata”, rekao je Džaferović.
Poručio je da srebrenički genocid nije ni vremenski, niti prostorno izoliran zločin.
“Muškarci i dječaci koji su zarobljeni nakon pada enklave, u julu 1995, bili su podrinjski Bošnjaci – iz Srebrenice, ali i Zvornika, Vlasenice, Bratunca, Višegrada, Rogatice, Han-Pijeska i Milića, odakle su još 1992. pobjegli pred prvim talasom zločina i slili se u područje ‘zaštićene zone UN-a’. Nakon što su zarobljeni u Potočarima i okolnim šumama, oni u najvećoj mjeri nisu pobijeni ovdje, na licu mjesta, već su u dobro organiziranoj operaciji odvezeni na šire područje Bratunca i Zvornika, gdje su pobijeni, na lokacijama čak 80 kilometara udaljenim od ovog mjesta. Neki su transportovani čak do Kalinovika ili Trnova, nedaleko od Sarajeva, i tamo pobijeni”, rekao je Džaferović.
Kako je kazao, operacijom genocida rukovodio je predsjednik Republike Srpske i komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske.
Podsjetio je da su u operaciju bile uključene komande i ljudstvo Drinskog korpusa, Zvorničke i Bratunačke brigade, zatim Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, dodatne vojne i policijske jedinice iz Bijeljine, Doboja, Višegrada te specijalne policijske snage susjedne Srbije, tzv. “Škorpioni”.
“Da bi se ubilo hiljade ljudi, bilo je potrebno hiljade osoba, koje su imale jasna zaduženja i naređenja. Genocid nije izvršio srpski narod, niti neka otuđena jedinica, već institucionalna struktura Republike Srpske, potpomognuta iz Srbije. Sve ovo jako dobro znaju vlasti Srbije i entiteta Republika Srpska, ali neće da priznaju”, istakao je Džaferović.
Naglasio je da “poricanje zločina nije izraz nesposobnosti poricatelja da saznaju i prihvate istinu”.
“Poricanje zločina je, kao i zataškavanje, samo nastavak njegovog vršenja. Ono govori o jednom izopačenom kontinuitetu. Nikada ne smijemo zaboraviti da je sam Ratko Mladić, nakon pada Srebrenice, poricao da se spremaju ubistva, uvjeravajući same zarobljene Bošnjake, kao i predstavnike međunarodne zajednice da će svi zarobljenici biti evakuisani. Tvrdio je to nakon što je, na sastanku u hotelu ‘Fontana’ već bio izdao naređenja da se svi zarobljenici pobiju. Od početka do kraja operacije je poricao da se ubistva dešavaju, iako je lično obilazio mjesta egzekucija i vršio nadzor”, rekao je Džaferović.
Podsjetio je i na to da “kada su vlasti Sjedinjenih Američkih Država objavile satelitske snimke masovnih grobnica, vlasti Republike Srpske su u jesen 1995. godine pokrenule ogromnu operaciju premještanja leševa iz primarnih u sekundarne i tercijarne masovne grobnice, kako bi se prikrili tragovi zločina”.
“Nedugo nakon toga, vlasti Republike Srpske su formirale tzv. ‘mješovitu komisiju’, koja je trebala napraviti prvi izvještaj o ubistvima Srebreničana. Sav cinizam se ogledao u tome što je među članovima komisije bio i Milorad Trbić, jedan od oficira Zvorničke brigade koji je organizirao egzekucije i premještanja grobnica, a za šta je kasnije i pravosnažno osuđen. U proteklim godinama smo i dalje mogli svjedočiti naporima Vlade Republike Srpske da negira genocid u Srebrenici kroz izvještaje komisija i na druge načine”, pojasnio je Džaferović.
Prema njegovim riječima, ovu komemoraciju dočekuju u posebnim uslovima.
“Uskoro će se navršiti godinu dana otkako je bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko donio zakon, nakon čega je negiranje genocida i na njemu utemeljen govor mržnje skoro u potpunosti iščezao iz javnog prostora. Gospodin Inzko nije ovdje, ali želim mu poslati poruku: Gospodine Inzko, hvala Vam, za ono što ste uradili, jer Vi niste time samo ispunili dužnost koju Vam je propisao Vaš mandat i Vaša savjest, već ste spasili i obnovu povjerenja među ljudima ove zemlje. Historija će Vaš čin pamtiti kao zaštitnički prema žrtvama i pravdi, ali i miru, jer upravo je Vaš zakon zaustavio nabujali talas negacionizma, koji su retrogradni političari koristili za trovanje odnosa među narodima i potkopavanje brižno građenog mira”, poručio je Džaferović.
Zahvalio je i državama članicama PIC-a za podršku koju su dale ovome zakonu.
Poručio je da iskustvo sa donošenjem i provođenjem ovog zakona pokazalo je da više pravde znači više mira i više nade za bolju budućnost.
“To treba biti lekcija i za buduće djelovanje međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Za dva dana, majke Srebrenice će obići mjesta masovnih ubistava: Kravicu, Orahovac, Petkovce, Branjevo, Kozluk i Pilicu. U ovim malim mjestima izvršena su najveća masovna ubistva na evropskom kontinentu, nakon Drugog svjetskog rata. Ali, ni na jednom od ovih stratišta, nema ni slova o onome šta se desilo. Lokalne vlasti Zvornika i Bratunca sprečavaju postavljanje obilježja, jer žele da prikriju istinu. Nekada su lokalne vlasti ovih općina, kroz angažman svoje civilne zaštite i komunalnih preduzeća, pomagale u sakrivanju tragova zločina, a sada to čine kroz zabranu postavljanja obilježja ili renoviranje zgrade u Kravici. Ako lokalne vlasti nastave grubo sprečavati memorijalizaciju genocida, onda, gospodine Schmidt, Vi morate uraditi ono što je uradio 2003. pokojni Paddy Ashdown, kada je kao visoki predstavnik ovu zgradu dodijelio Memorijalnom centru”, kazao je Džaferović.
Rekao je da “skladište u Kravici i Dom kulture u Pilici, kao mjesta na kojima je počinjen genocid, ne mogu biti ništa drugo nego spomenici genocida”. Pozvao je lokalne vlasti da poštuju žrtve i bol njihovih porodica.
“Ove godine će prvi put ‘Srebrenički inferno’ izvesti hor djece iz Srebrenice. Strašno tužni stihovi će ove godine biti još tužniji, jer ih izvode potomci ubijenih. Istovremeno, oni će nam dati i nadu, jer su ova djeca dokaz da su, uprkos zločinu u kojem su čitave loze i prezimena istrijebljena, Bošnjaci opstali u Podrinju. Obaveza svih nas je da uradimo sve što je potrebno za nove generacije u Srebrenici. Istrajavaćemo na istini i pravdi. Borićemo se kako bi ovdje mogli živjeti i raditi. Svako od nas mora tokom cijele godine misliti kako je Bošnjacima u Srebrenici, svako od nas mora dolaziti i posjećivati povratnike, pomagati ekonomsku perspektivu, naročito mladih ljudi. Jer, borba protiv genocidne namjere bit će uspješna samo ako mladi ljudi odluče ostati i živjeti ovdje”, naglasio je Džaferović.
