Pokojna supruga Josipa Broza Tita je posljednjih 30 godina svog života provela u zatvoru, bez suda i sudske presude, samo zato što je znala šta generali JNA Nikola Ljubičić, Petar Gračanin i drugi pripremaju dolaskom Slobodana Miloševića na vlast, a to je rušenje Jugoslavije i krvavi rat. Drugi grijeh Jovanke Broz je bio taj što je bila supruga Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika Jugoslavije.
Više od 20 godina su je tajne službe Srbije držale zatvorenu u neljudskim uslovima, u objektu bez struje, grijanja, bez medicinske i druge zaštite. Skoro da nije imala šta da obuče, a nije mogla ljudski ni da se okupa. Krov na zgradi je prokišnjavao, a zbog straha od tajnih službi, dugo vremena niko nije mogao niti smio da joj pomogne.
Kad je pukla bruka, Ivica Dačić je tražio majstore za popravku krova,a Rasim Ljajić joj je ovjerio zdravstvenu knjižicu da može da se liječi.
Kakva je to bila tragedija za suprugu jednog od najmoćnijih predsjednika u svijetu u 20-om vijeku. Kada sam bio dječak, za naše odive, koje bi se udale i dobro živjele bi se reklo “Živi ko Jovanka”.
A nedavno je jedan historičar na jednoj od tv splačina sa nacionalnom frekvencijom, koje u Srbiji zovu još i televizijama, cinično i uvrjedljivo pričao o supruzi bivšeg predsjednika Albanije Envera Hodže, rekavši da jedina u državi vozi auto marke BMW. Još kaže taj predsjednik Naprednog kluba, koji se zove Čedomir Antić, da predsjednik SAD Džozef Bajden, koji je u visokoj politici bar 40 godina, ne može da vodi ni jednu opštinu.
I sad,ko će budali i baljezgaru Čedomiru Antiću vjerovati da je kredibilan historičar? Da je živ, nakon ovakvih nebuloza, ni Žika Obretković mu ne bi vjerovao.
Nedžmije Hodža, supruga Envera Hodže, je poslije smrti svog supruga vozila BMW, a Titova udovica Jovanka Broz je u Antićevom Beogradu “umirala na rate”. i ni jedna NVO nije tražila njenu zaštitu, čak ni one koje se u svijetu navodno bave kršenjem ljudskih prava.
Jedini koji su tražili da Jovanka Broz ima pravo na dostojan život su bili politički predstavnici iz Pule u Hrvatskoj Ivan Jakopčić, Dino Debeljuh i drugi. Garantovali su da će joj omogućiti da na Brionima ili drugdje u Puli, koliko-toliko ostatak života provede normalno. Ali ne, srpske tajne službe to nisu dozvolile ni po koju cijenu. Tako to radi Beograd.
Kad je pao Milošević htio sam da uputim dopis ministru pravde iz DOS-a Vladanu Batiću da mi omogući posjetu Jovanki Broz. Jedan moj prijatelj, odličan novinar mi je skrenuo pažnju da to ne radim, jer me te tajne službe mogu likvidirati. Poslušao sam ga.
Milošević ga je utamničio zato što je 1994-te sa pojavom interneta, okačio fotografije tenkova na brdima oko Novog Pazar sa okrenutim cijevima prema gradu.
Možda ga nisam trebao poslušati…Možda…E sad, ko zna kakvu bi cijenu platio zbog toga…
Svejedno, uhapsili su me početkom maja 2005.godine i poslali u novopazarski zatvor. Uhapšen sam zato što sam kao direktor, branio TV Tutin od kriminalaca, tužilaštva i tajne policije, koji su se udružili da unište TV Tutin sa sitnim lopovima i policijskim doušnicima iz Novog Pazara i Tutina. Narod je u meni prepoznao žrtvu.
U cijelom Sandžaku su izbili protesti za oslobađanje mene i kolege kamermana Tufika Sadovića. Samo u Novom Pazaru je za 2 sata peticiju za naše oslobađanje potpisalo više od 8 hiljada građana. Poslije 6 dana provedenih u zatvoru pustili su nas na slobodu, u 17 sati poslije podne.
I sad se naježim kada vratim te slike – kolona vozila od Mađara do centra Tutina. Jedan stolar u Sjenici, veliki šeret koga zovu Toska, pokupio Sjeničake u nekoj kafečajnici, pokazivao im snimke kolone automobila, pa im rekao: “Ovaj novinar Albin Gegić je drugi Tito”. Pričao mi je to rahmetli Sulejman Heman Muftarević. Kaže da je bio urnebes od smijeha…
Jovanka Broz je otišla na drugi svijet, čime su prestale njene 30-godišnje patnje i muke. A sramota za Srbiju je ostala vječita…Kao i veličanje genocidaša i ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića.
Ali o toj temi ćemo drugi put. O pervertiranoj ljudskoj svijesti srbijanskih političara koji ne razumiju druge i drugačije, ali ni sami sebe…
