Zima u Sarajevu nikada nije bilo pretjerano popularno godišnje doba. Uprkos procvatu zimskog turizma na okolnim planinama, mnoštvo je problema koji bi se zimi budili i stvarali nesanice mnogim žiteljima šehera u ovoj čudesnoj, ali i čudesno lijepoj kotlini. Jedan od velikih zimskih problema koji se već decenijama otvoreno nameće kao remetilački faktor onog najvrijednijeg u ljudskom životu – zdravlja, je čudesna smjesa vlage, magle i otrovnih čestica nastalih izgaranjima raznih goriva koje se zimi lože, popularno nazvana smog. Zadnjih godina svjetskim donacijama smo dobili sprave koje mjere količinu zagadjenja zraka, pa smo saznali da smo redovno u top 10 najzagadjenijih gradova na svijetu, a nemali je broj dana kada „ponosno“ držimo i vrh tabele. Vlast u nedostatku znanja i ideja, a pod pritiskom javnosti, svakih nekoliko godina objavi da sprema stručnu analizu o tom problemu i na kraju se sve svede na još jednu publikaciju gdje se konstatuje da dišemo zagadjen zrak, kako su faktori nekvalitetna čvrsta goriva koja se lože, nedostatak vjetra, previše zagadjivača i krenu neke priče o probijanju tunela kroz Ivan planinu prema Hercegovini, prelasku na gas, sufinansiranju vlasti u tim troškovima i sve se završi na toj priči. Broj respiratornih i drugih bolesnika raste i kada pritisak javnosti postane bar malo jači, vlasti odmah izmisle nove probleme.
Ove zime na žalost, vlast ne mora izmišljati probleme. Iako je Bosna u konstantnoj krizi još od referenduma za nezavisnost i agresije kao najgoreg oblika te krize koja je život u Bosni svela na tragediju nemjerljivih razmjera, nevolje koje je je zadnjih mjeseci potresaju su sublimacija mnogih neriješenih a nagomilanih problema. Uzroci krize su mnogostruki i možda im je jedini zajednički imenitelj – nefunkcionalna država. Jer da nije tako, koja bi funkcionalna država t.j. njen temeljni stub tužilaštvo, moglo dozvoliti da se javno najavljuje secesija te zemlje i počinju donositi odluke koje razvlašćuju viši stepen vlasti nauštrb onog nižeg, a da ono ne reaguje. Parlament Republike Srpske je već donio odluku da se na njenoj teritoriji uskrati rad Državnoj agenciji za lijekove BiH i pokrenuo korake u formiranju takve iste na nivou entiteta, koja će preuzeti njene nadležnosti . Takvi koraci se najavljuju i za Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Upravu za indirektno oporezivanje u čijoj je nadležnosti prikupljanje poreza na dodatnu vrijednost i na kraju vojske i obavještajne službe, čime bi država ovakva kakva je sad, u svom najvećem izvršnom dijelu bila u potpunosti derogirana i gurnuta u nestanak.
Za očekivati je bilo da će na ove pokušaje secesije biti odgovora i sada smo u situaciji da svakodnevno pratimo saopštenja koja uglavnom idu od verbalnih osuda, upozorenja, poziva na nastavak dijaloga do sankcija koje su još uvijek samo personalne. Strane su već zauzete i svako sa svog uporišta i iz svog interesa drži neku stranu. Na jednoj strani su Bosanci i Hercegovci koji su za očuvanje svoje države za koju su već platili ogromnu cijenu, podržani od strane većine utjecajnih zemalja u svijetu prvenstveno SAD-a, Engleske i većine zemalja Evropske Unije. Na drugoj strani je rukovodstvo RS-a oličeno u Miloradu Dodiku, njegovoj stranci SNSD i njenim satelitima osnaženo podrškom Rusije, većeg dijela Srbije, te trenutnog političkog rukovodstva Mađarske, Hrvatske i Slovenije i još nekih zemalja koje su ne toliko otvoreno ali ipak uz politiku M.Dodika. Na trećoj strani je rukovodstvo HDZ-a BiH koje verbalno ne podržava politiku secesije, ali čini sve da iskoristi ovu krizu i svoje probleme koji se tiču izbornog zakona u BiH, po svaku cijene nametnu kao primarne i riješe ih sada, jer u protivnom prijete da će i oni biti za podjelu zemlje ukoliko im se ne izadje u susret.
Iako živa na termometru ovih dana konstantno pokazuje minus, u Bosni je na žalost temperatura usijana sa tendencijom ključanja. Smjenjuju se kojekakvi posrednici koji bi da izmire stavove, koji su samo naizgled neizmirljivi. Jer da postoji stvarna želja da Bosna opet bude mirna lako bi se te stvari već riješile. Nijedan jedini put u našoj historiji bilo kakav dogovor nije mogao biti ostvaren bez dozvole velikih stranih sila. Za očekivati je da će to biti i sada, samo je nejasno da li će te dozvole biti izdate dok zavađene strane sjede za stolom ili će se desiti ono što niko ne želi a to je da opet konačni dogovor bude na nekoj mirovnoj konferenciji. A svi znamo posle čega dolaze mirovne konferencije.
I na kraju ono što je po meni najveći problem Bosne i Hercegovine, a i svih drugih zemalja u regionu danas. Problem koji je veći čak i od ovog o kojem sam pisao i koji je u samoj najavi katastrofalan. Taj problem je naravno usko vezan uz sve druge probleme, uključujući zagađenje zraka, korupciju, nepotizam, loš odgovor zdravstvenog sistema na epidemiološku krizu, strah od sukoba, besperspektivnost itd. a zove se depopulacija. Koliko nas stvarno živi ovdje, koliko će nas još otići dok se političari igraju ugroženih naroda, nacionalnih interesa i prijete raspadom zemlje i zveckanjem oružja. Žalosno je nekada proći noću pored novoizgradjenih zgrada u kojima su svi stanovi već odavno prodani a gori samo 20% sijalica. Da li će neki hipotetički dogovor političara u Bosni, ili neko nametnuto rješenje ohladiti ljude da svoju sreću potraže van granica ove zemlje nisam siguran, ali znam da će krize nastaviti egzodus stanovništva i da ćemo se od toga teško oporaviti.
Za TT Press Sead Hamzagić, Sarajevo
