Velika je vjerovatnoća da su generali Armije BiH, načelnik Generalštaba Sefer Halilović, komandant Petog i Četvtog korpusa Ramiz Dreković, komandant 108 Brčanske brigade Ramiz Pljakić, ali i dr. Ejup Ganić te neke druge Sandžaklije koje su stale u odbranu napadnute BiH, na tajnim Interpolovim potjernicama raspisanim od strane Srbije.
Iako je nedavno Aleksandar Vučić to javno demantirao, u BiH mu niko apsolutno ne vjeruje. A i zašto bi, kad su centralne vlasti u Sarajevu dva puta vodile bitku da iz Velike Britanije i Austrije dr. Ejup Ganić ne bude izručen Beogradu, navodno zbog slučaja „Dobrovoljačka“.
Tada je od strane BiH patriota spriječena JNA da prođe kroz grad i na prevaru se razmjesti na visinskim kotama oko Sarajeva. Bilo je žrtava među vojnicima, ali mnogo manje nego što to svake godine prikazuju falsifikatori u Beogradu. I svake godine ih u listu Danas moj kolega Rade Radovanović demantira pozivajući se na izvještaj generala Kukanjca.
Džaba, mašinerija otpadničkog režima iz Beograda nemilosrdno laže, falsifikuje i truje mlade u Srbiji.
Sjećate li se slučaja Hrvata Ilije Jurišića iz Tuzle? Prije nekih 12 godina bio je kidnapovan na osnovu tajne potjernice. Nekoliko mjeseci je boravio u srpskim kazamatima. Ilija Jurišić je za vrijeme rata u BiH bio u Specijalnoj policiji MUP-a BiH. Uhapšen je i odvezen u Beograd da odgovara za slučaj „Tuzlanska kolona“.
Konvojem jedinice JNA je tada komandovao izvjesni pukovnik Svitličić, za kojim je Sud BiH raspisao javnu potjernicu. Pogodite gdje je? Naravno u Srbiji. Krije ga aktuelni režim koji negira genocid u Srebrenici, a krije u Srbiji veliki broj zločinaca.
Ali, priču smo počeli sa generalima Seferom Halilovićem i Ramizom Drekovićem, Sandžaklijama, elitnim generalima.
Kad genocidaši iz Beograda nisu uspjeli da izlobiraju tajno da njih dvojica i još neki drugi robijaju u Hagu zato što su branili svoju državu BiH, neće im dozvoliti da za života dođu u rodni Sandžak.
Da Halilović obiđe svoje Prijepolje i Priboj, a Dreković svoj Tutin, rodno Veseniće u ribarićkom kraju, da posjeti mezar svoga oca, rahmetli Huseina. Majku je poslije rata uspio da dovede u Sarajevo, gdje je prije desetak godina i preselila na ahiret, a brat Juso je sa suprugom i djecom napustio Ribariće i živi u Sarajevu više od 20 godina.
Legendarni pukovnik Ramiz Pljakić već dugo ne živi u BiH. S porodicom je morao da se odseli. Više od 30 godina nije mogao da obiđe svoje rodno Delimeđe, Melaje, Baćicu…Prošle godine nije mogao na obilježavanje obljetnice 108. Brčanske brigade, čiji je bio komandant svo vrijeme dok je trajala agresija na BiH.
Kako stvari trenutno stoje, generali Sandžaklije i ne samo oni, neće još dugo moći da dođu u svoj rodni kraj. Veće su šanse da ponovo stanu na branik svoje domovine – Republike BiH i odbranu svega ljudskog kao i 1992. godine, kada su divljaci sa zakrvavljenim očima sa brda 4 godine ubijali Sarajevo, Bihać, Mostar i ostale gradove u BiH.
Falange divljaka bi iz Srbije za vikend prelazile Drinu u pljačkaškim pohodima, da pljačkaju, pale, protjeruju stanovništvo. Bošnjaci su ih nazivali „Vikend četnici“.
Nedavno smo imali priliku da vidimo šta nam misle i spremaju pripadnici MUP-a Srbije u Priboju. Sjenici i Pazaru namjeravaju isto što i Srebrenici i Vukovaru. U oba ova grada su izvršeni teški zločini i genocidi.
Kako to preduprijediti je jedino i pravo pitanje za svakog Bošnjaka u Sandžaku ponaosob. Samo da ne bude velikog belaja u Ukrajini, ili nešto slično. Sva bi medijska pažnja bila okrenuta u tom smjeru, a genocidaši bi dobili šansu da nas satru, jer odavno to priželjkuju.
Zato oprez! Što jače veze sa Turskom to bolje za Bošnjake i cijeli Sandžak. Ne smijem glasno ni da razmišljam o tome. Što kažu u Bosni- GLUHO BILO.
