Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović kazao je da je Srpska pravoslavna crkva (SPC) remetilački faktor i u Crnoj Gori i u regionu, poručivši da je uzroka za rat „mnogo“ a da bi se „povod mogao naći u skoro svakoj zemlji.“
U intervjuu za grčke novine Katimerini, Đukanović je izjavio da je pored „neriješenih pitanja“ iz perioda raspada Jugoslavije, „pogodno tle za destrukciju i zastoj u evropskoj integraciji cijelog regiona posljednjih godina“, te da u Crnoj Gori „već pet, šest godina pritisnutoj velikosrpskom i ruskom destrukcijom imamo političku krizu kojoj se ne nazire kraj.“
Đukanović ističe da „kroz svu historiju Balkana nije nikada bio problem da se nađe povod za novi rat“, i da se projekat „Ruskog sveta“ na Balkanu zove „Srpski svet“, a Crna Gora se smatra njegovim prirodnim dijelom.“
„Mislim da se danas i te (štetne) ideologije, i njihovi promoteri, vide golim okom. To ne vidi samo onaj koji neće da vidi. Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016. kom smo se oduprli bez bilo čije pomoći sa strane, bio je tek nagovještaj ukrajinskih strahota kojima svjedočimo. Rusija obnavlja svoju historijsku punoću, okuplja ruski svet u njegovoj sveukupnosti Rusa, Belorusa i malorusa – kako ratni pohod Rusije na Ukrajinu ovih dana vidi jedan od promotera njenih imperijalnih ambicija“, kazao je on.
Kako je dodao, „mitropolit SPC–a Joanikije istovremeno izjavljuje da su „dogadjaji u Ukrajini posljedice bezbožništva“ i da je „Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“.
„Slijedi Rusku crkvu koja bezrezervno podržava invaziju na Ukrajinu. Srpski popovi na društvenim mrežama kliču ‘triput ura’ čečenskom predsjedniku Kadirovu koji je poslao svoje specijalce na Kijev. Proruske snage u Srbiji, Crnoj Gori, u Republici Srpskoj organizuju skupove podrške Putinu i slave ‘podvige’ ruske vojske. Medijska infrastruktura, uz obilatu finansijsku podršku za takvo djelovanje, već odavno je postavljena u regionu. Centri su u Beogradu i Banjaluci, odakle aktivnost šire na Crnu Goru i cijeli region“, kazao je on.
Upitan kako vidi završetak rata u Ukrajini, Đukanović je kazao da „ni oni koji su ovaj rat otpočeli, kao ni oni koji su prinuđeni da se brane, nemaju odgovor na to pitanje“, zaključivši da će „najveći gubitnik ovog rata historijski gledano biti Rusija.“
Na pitanje da li u pogledu vršenja vlasti pronalazi sličnosti Slobodana Miloševića, s kojim se „poznavao i radio“, sa Vladimirom Putinom, Đukanović je kazao da je ono što se dešavalo slanjem tenkova i opsade Vukovara i Sarajeva početkom devedesetih preslikano danas na Kijev, Harkov i Mariupolj u Ukrajini.
On je dodao da je „kult vođe isti onaj koji je uživao Milošević“, poručivši da je „zanimljivo tražiti odgovore na to kako je Rusija trideset godina kasnije ušla u sve ovo po konceptu balkanskih velikodržavnih projekata iz devedesetih i kako nije ništa naučila iz tuđih grešaka“.
