Kad god mogu, ukućani Radivoja Bjelovića iz sela Lunići, u što širem krugu, zaobilaze udubljenje na 70 metara od kuće, nastalo padom projektila još u vrijeme NATO bombardovanja,.
Ipak, priđu kad u okolini moraju pokupiti djetelinu, otjerati stoku, proći do obližnjeg groblja… Jer, krater koji krije tajnu baš je na pola puta od domova do vječnih kuća.
– Živimo u strahu od bombe na okućnici, a plašimo se i za zdravlje čeljadi, jer nam je stoka godinama stradala, odnosno telad i jagnjad na svijet dolaze sa nedostacima i čudnog izgleda. Uz to, oko rupe se suši trava i ni malina ne može da napreduje – jada se Radivojev sin Veljko.
Strijepeći od posljedica, ogorčeni mještani zakucali su na mnoga vrata, u vrletno selo „ladama nivama“ dolazile su ekipe, nešto zapisivale, slikale i, ponekad, obećavale naknadu štete, ali na kraju, ne dogodi se baš ništa.
Inače, po tvrdnjama nekih mještana, jaka eksplozija čula se tokom noći u aprilu 1999., te potresla selo na tri i po kilometra od Priboja prema Zlatiboru. Drugi, pak, smatraju da je u Bjelovića livadu pao projektil koji nije eksplodirao. U svakom slučaju, po veličini kratera, bolji poznavaoci priliku procjenjuju da je bomba teška oko 800 kilograma.
– Ovo je jedini evidentirani projektil u tri opštine koji nije ispitan i razminiran – kaže Goran Posrkača, načelnik Odjeljenja za vanredne situacije Policijske uprave u Prijepolju. – U više navrata tražili smo dolazak ekipe, ali je uvek odgovarano da će to učiniti „kad dođe na red“…
