U građevinarstvu nema eksera, žica i šrafova
Zbog nedostatka sirovina u građevinskoj industriji mnoge firme su već obustavile poslove. Budućnost je neizvjesna, a male firme su pred bankrotom. Edin Alić sagovornik portala“Telegraf Biznis” ističe da se kriza osjeti. Edin je prije osam godina sa porodicom došao na istok Njemačke,u gradu Drzedenu- vlasnik firme za armature i željezo, objašnjava da ukoliko se sirovine ne obezbijede u nekih pola godine, doći će do obustave proizvodnje i montaže:
– U mojoj firmi već sada nedostaje građa, stizala nam je iz Ukrajine i Rusije. Drvo i željezo za beton naša je osnovna sirovina bez koje ne možemo dalje da radimo. Za sada imamo zaliha za nekih pola godine, nakon toga odgovor nemam šta će biti sa firmom, sa radnicima.
Edin, ističe da im od materijala nedostaju ekseri, žice i šrafovi, posebno žice za vezivanje armature. Cijena drveta i željeza za armature skočila je za nevjerovatnih 90 posto.
– Jedna tona željeza ranije je koštala od 700 do 800 eura, sada je od 1300 do 1400 eura. Od početka pandemije cijena drveta je skočila za 300 posto, kubik je bio oko 450 eura, sada morate izdvojiti 1300 eura.
Posao koji Edin radi zahtjevan je i težak, svakoga dana putuje 240 km do posla i nazad, postavljenje armature i betoniranje najteži je posao u građevinarstvu. Ukoliko inflacija nastavi ovim tempom, život u Njemačkoj neće biti lak, posebno za naše ljude koji su se sa porodicama preselili u ovu evropsku zemlju.
Sličnog mišljenja je i njegov kolega F. Dapčević, poslovođa u jednoj građevinskoj firmi u Drezdenu. Prije nekoliko godina došao je na privremeni rad, međutim pandemija, pa zatim ukrajinsko-ruska kriza, mnoge poslove i planove je poremetila:
-Atmosfera jeste napetija, ali za sada još uvijek imamo posla. Zalihe materijala za potrebe našeg posla još uvijek imamo, ali cijena sirovina naglo skače. Najviše je pogođena drvena građa i bakar, bakar je bio 5 eura po kilograma sada mu je cijena osam eura.
Posao koji naš sagovornik obavlja, takođe spade u kategoriju teških poslova, u pitanju je rušenje starih zgrada, adaptiranje prostora, gipsarski radovi i sve ono što se podrazumjeva pod građevinskim poslovima.
Rekordna cijena magnezijuma od 12.000 eura po toni. Šta će biti sa njemačkom automobilskom industrijom?!
Sukob u Ukrajini dalekosežne posljedice ima i na automobilsku industriju u Njemačkoj. Proizvođači automobila poput “Mercedesa” , “BMW-a” , “Folksvagena”suočavaju se sa teškim posljedicama u lancu snabdijevanja.
Stručnjak u automobilskoj industriji Željko Kovanušić, diplomirani inženjer mašinstva i vlasnik firme za konsalting “Consulting8.com”, iz Biberaha, ocjenjuje da nagli skok cijene magnezijuma stvara veliki rizik u autoindustriji:
– Magnezijum se većinom koristi u autoindustriji za proizvodnju aluminijuma, najveći proizvođač je Kina, međutim cijena ove sirovine dostigla je nevjerovatnu cifru- od 2.000 eura po toni koliko je iznosio, magnezujem je skočio na 8.000 do 12.000 eura. Suština problema je u ugovorima koji su se potpisali prije četiri godine, ali pošto je cijena magnezijuma naglo porasla , firme ne mogu da ispoštuju dogovorene ugovore. U ovoj situaciji važno je sa kolikim kvalitetom i sa kakvom efikasnošću preduzeće posluje.
Kovanušić dodaje, da se njemačka automobilska industrija susreće sa nedostatkom mikročipova, jer je najveći isporučilac plemenitog gasa –neona upravo Ukrajina. Zbog deficita na tržištu, samim tim im je cijena znatno veća.
Od nedavno naš sagovornik započeo je posao u ugostiteljskoj branši.
Prepoznatljiv logo njegove firme poznat je svim jugonostalgičarima, te gosti sa Balkana , kao i Nijemci vrlo rado posjećuju njegov lokal u centru Riedlingena u Baden Virtembergu. Italijanski sladoled, italijanski espresso , razne vrste kafa i poslastica rado privlače domaće i strane goste.
Korona pandemija, najviše je pogodila sektor ugostiteljstva, dodaje naš sagovornik:
-Najteži period za ugostiteljstvo je prošao, sada smo na pragu novog poslovanja. Nakon ublažavanja mjera, socijalni život se ponovo vratio na stare tokove. Pretrpjeli smo velike gubitke, pa čak i kada smo uz poštovanje mjera ponovo otvorili objekte, mnogi gosti nisu željeli da ulaze u ugostiteljske objekte jer je bilo obavezno dostavljanje ličnih podataka. Nadamo se da smo za pandemijom završili, sada nam na žalost prijeti nova ekonomska pandemija koja ostavlja posljedice na cjelokupnu privredu– ocenjuje Kovanušić.
Kako nam je otkrio, i pored nezavidne situacije u svijetu i zemlji, njemu su potrebni radnici za rad u lokalu.
Firma za proizvodnju bagera takođe na rubu kraha
Naš sagovornik iz pokrajine Baden Virtemberg B.P. koji radi u fabrici za proizvodnju bagera, ističe da je situacija izuzetno teška:
– Za sada radimo normalnim kapacitetom, po nekada se dogodi da nam dijelovi nedostaju jer ih dobijamo iz drugih dijelova Evropske Unije, tada radimo skraćeno ili je linija proizvodnje zaustavljena. Već nekoliko puta smo imali sastanke sa šefovima, ukoliko zbog ukrajinsko-ruskog sukoba i Poljska bude u krizi , zbog dijelova koje dobijamo iz te zemlje, vjerovatno da će se proizvodnja potpuno zaustaviti- sa bojaznošću kaže B.P. koji koji ima tročlanu porodicu.
Sagovornik portala “Telegraf Biznis” , napominje da su satnice u ovoj njemačkoj pokrajini oko 14 eura. Zbog naglog skoka cijena naftnih derivata,iz budžeta je sada potrebno izdvojiti mnogo više novca. Ako uračunamo da naš sagovornik svakoga dana prelazi oko 100 km do posla, samo za dnevne putne troškove potrebno je izdvojiti oko 30 eura.
IT sektor za sada nije pogođen krizom
Možda jedini sektor na koji aktuelna kriza ne utiče u tolikoj mjeri jeste IT sektor. Prema riječima Velimira Drinića, IT projekt menadžera koji radu u Simensu,u njemačkom gradu Nirnbergu.
-Kriza još uvijek nije uzela danak u ovoj branši, ali gledano po branšama, embargo na Rusku naftu i gas kod energtski zavisnih branši kao sto su mašinska, hemijska, auto i slične industrije kao i poljoprivredne mogao bi izazvati velike posljedice- otpuštanje velikog broja radnika i povećane socijalne tenzije u njemačkom društvu.
Drinić ističe da sankcije u vidu embarga na uvoz Ruske nafte a narocito gasa bi izazvale pad BDP Njemacke od -3% pa čak do -6%. Pad BDP-a iako ne bi bio toliko snažan kao kod pandemije korona virusom, značajno bi uticao na pad životnog standarda građana i sveopšteg blagostanja na koje su Nijemci posebno ponosni.
Razorne posljedice u njemačkoj privredi takve su da je čak tri četvrtine industrijskih preduzeća prijavilo da pati od poremećaja lanaca snabdijevanja, skoro 90 odsto zbog nedostatka sirovine, a čak svako deseto preduzeće u Njemačkoj prijavilo je finansijku krizu.
Prema istraživanju Udruženja njemačkih industrijskih i trgovačkih komora (DIHK), 78 odsto kompanija navodi da je pogođeno ratnim posljedicama, 60 odsto kompanija navodi efekte poput rasta cijena ili poremećaja lanaca snabdijevanja, 18 posto kompanija navodi gubitak kupaca ili dobavljača, a samo 22 odsto kompanija je izjavilo da nije osjetilo posljedice rata i sankcija.
izvor: Telegraf biznis
