– Mi u Evropskom parlamentu zbog toga očekujemo da vidimo da Srbija radi ono za šta govori da se zalaže. Dozvolite da ponovim još jednom – dokle god je Srbija na evropskom putu, ona nije politički neutralna zemlja – navodi Fon Kramon.
– Srbija pokušava da balansira u sred rata koji bjesni i jasne agresije Rusije na Ukrajinu i mnogi od nas se pitaju gdje je krenula Srbija. Scena u kojoj ministri spoljnih poslova Srbije i Rusije Selaković i Lavrov potpisuju „plan konsultacija“ bila je za nas prekretnica i jasan podsjetnik da moramo da uradimo nešto kako bi poslali poruku predsjedniku Vučiću jer on donosi odluke u zemlji – da je vrijeme sjedenja na dvije stolice gotovo. Uprkos tvrdnjama da je dokument nevažan, važno je kako to izgleda, u ovom slučaju izgleda veoma loše po Srbiju.
Srbija sa EU ima i problem oko viza?
– Tačno, i to se pojavljuje u veoma osjetljivom trenutku. Vidjeli smo da je broj tražilaca azila u Austriji 107 odsto veći nego prošle godine i da ljudi ulaze u Šengenski prostor uglavom iz Srbije. Problem je što Srbija omogućava bezvizni režima sa trećim zemljama kao što su Indija ili neke afričke zemlje iz kojih dolaze u Srbiju i pokušavaju da uđu u EU. To je neprihvatljivo i Srbija mora da se uskladi sa viznim režimom EU. Ne možemo da prihvatimo da Srbija, poput Belorusije migracije iskoristi kao oružje protiv EU i tražićemo dalja pojašnjenja. Belorusija šalje migrante ka granicama zemalja Šengenskog sporazuma i plašimo se da bi Srbija mogla da čini isto. Vidim opasnost da Srbija postane nova Belorusija i marioneta Rusije. Ukoliko ne dođe do trenutnog uskalđivanja , Srbija rizikuje da izgubi slobodan vizni režim sa EU i to bi bio veliki udarac za sve.
Kako razumijete poruke premijerke Ane Brnabić i predsjednika Vučića da bi uvođenje sankcija Rusiji nanijelo štetu interesima Srbije i da će ih uvesti samo ako naša pozicija bude ugrožena?
– Vjerujem i da je pritisak Rusije da se ne uskaldite sa Zapadom takođe velik. Pogledajte kako Rusija tretira svoje saveznike. Zar niste dobili samo dvije traćine potrebnog gasa po povoljnoj cijeni, dok ostali dio treba kupiti po višoj cijeni. Čak i Njemačka plaća Rusiji gas jeftinije nego Srbija. Moja poenta je – nacionalni interes Srbije je da postane demokratska, prosperitetna zemlja koja napreduje u EU. Trebalo bi da se ponašate u skladu sa tim interesima. Kada je riječ o pitanju Kosova, Rusija ga neće priznati čak ni ako vi uvedete sve sankcije jer im to nije i interesu. Nemojte sumnjati da Rusija ima svoje interese koji neće promijeniti njihov stav o Kosovu sve dok to nije u njihovom interesu. To nema nikakve veza sa uvođenjem sankcija.
Ovaj problem je podvučen kao najvažniji u izvještaju Evropske komisije. Vlada tvrdi da je odbijanje Beograda da uvede sankcije Rusiji jedina zamjerka koju EU ima i da je Srbija napredovala u ostalim oblastima. Da li je to tako?
Apsolutno nije. Tačno je da je izvještaj veoma kritičan, s pravom, kada je riječ o usklađivanju sa spoljnom politikom – i zbog toga prvi put nazaduje u jednom poglavlju. Ipak, pogledajte dio o medijima – ništa tu nije promijenjeno, nema provođenja medijske strategije, nema smanjenja pritisaka na medije, nema transparentnog i fer porcesa dobijanja nacionalne frekvencije i tako dalje. Izvještaj Evropske komisije je daleko balansiraniji nego prošle godine i mnogo detaljnije opisuje situaciju. Problem je što nikoga u vlasti za to nije briga.
Koliko je danas Srbija daleko od EU?
Najdalje moguće od 2000. godine. Nisam sigurna da ljudi u Srbiji znaju da je reputacija Srbije najgora posle 1999.godine. Zbog stava o sankcijama možda postane izolovana iz međuanrdone zajednice a niko toga nije svjestan. Ljudi kolutaju očima kada pomene Srbiju i njen napredak na sastancima u okvoru evropskih institucija. Zemlja je uradila mnogo da popravi svoj imidž nakon devedesetih, ali sadašnja pozicija bi mogla to da poništi. Još ne razumijem kako predsjednik Vučić ili bilo ko u Vladi razume tektonske promjene u Evropi i uticaj koji je sličan padu Berlinskog zida. Stoga, moja poruka za sve u Srbiji je – probudite se i nemojte da prespavate pad ovog zida ponovo.
Dalje, podvući ću da iako je spoljna politika važna, domaće reforme su još važnije. Može da izgleda da ovih dana insistiramo samo na spoljnoj politici, ali pratimo i brinemo i o domaćim reformama – stanju demokratije , vladavini prava, medijskoj situaciji, borbi protiv korupcije, energetskoj tranziciji i standardima životne sredine. Spoljna politika neće zasijeniti sve ovo i ostaće u našem fokusu. Želim zato da pošaljem jasnu poruku ljudima u Srbiji da mi Srbiju smatramo zemljom koja je predodređena da bude u Evropskoj uniji, važnom zemljom za razvoj Zapadnog Balkana.
Izaslanik EU za dijalog Miroslav Lajčak je rekao da očekuje da konačni sporazum između Beograda i Prištine bude postignut do kraja 2024. godine? Zašto je ta godina važna i da li je to realan cilj?
– Naredne dvije godine su jedinsteva prilika s obzirom na to da su izborni ciklusi i u Srbiji i na Kosovu prošli, kao i u velikm zemljama – SAD, Francuskoj i Njemačkoj. Pravi je trenutak da uradimo nešto i pokrenemo stvari dok postoji imamo zajednički, euro – atlantski stav.
Vjerujem da bi Beograd i Priština trbalo da iskoriste ovo i nađu održiv kompromis i progutaju neke gorke pilule na putu napretka. U potpunosti i nepokolebljivo podržavamo rad Miroslava Lajčaka i vjerujem da bi cilj mogao biti realan.
U međuvremenu, njemačko-francuski dokument o konačnom rješenju pitanja Kosova se pojavio. U njemu je navedeno da bi Srbija mogala da računa na ubrzanje puta ka EU, ako zauzvrat ne blokira članstvo Kosova u UN. Da li vam je poznat sadržaj ovog dokumenta i da li se slažete sa ovim predlogom?
– Ne mogu da komenatrišem postojanje ili sadržinu, ali inicijativu vidim kao pozitivnu. Neophodno je da se Berlin i Pariz uključe u proces i ponude opiipljivu korist za obije strane. Gledajte, živimo u trenutku kada imamo rat na evropskom tlu i učinićemo apsolutno sve da spriječimo da bilo koji drugi konflikt eskalira. Stoga, naša dodatna pažnja usmerena je na Zapadni Balkan gde pratimo situaciju i podržavamo traženje rješenja. Voljeli bismo da obe strane ozbiljno razmotre ovu ponudu, jer je moguće da naredna ne bude bolja od prethodne.
U dokumentu se navodi da Srbija ne bi morala da prizna Kosovo zvanično, dok sa druge strane navode izjavu vaše stranačke koleginice i ministarke spoljnih poslova Njemačke Analene Berkok, da je pozicija Njemačke da mora da bude međusobnog priznanja. Šta je tačno?
– Kao što sam rekla, neću komentarisati sadržaj predloga jer bi to nanijelo štetu pregovorima. Kada je riječ o njemačkoj poziciji, ona je jasna i nju je ponovio kancelar Šolc u Beogradu. Ipak, ovde govorimo o evropskom rješenju i formulacija bi mogla da bude nešto drugačija.
Tokom pregovora Srbija je napravila brojne ustupke Prištini, koja na dugoj strani nije ispunila brojne zahteve poput formiranja Zajednice srpskih opština. Da li očekujete da će EU izvršiti pritisak da ovaj zahtjev bude ispunjen?
– Apsolutno, to je mađunarodna i ustavna obaveza Kosova . Preporučujemo da se nađe kompromis i da se pronađe održivo rješenje. Postizanje kompromisa nije lako i svako mora da proguta po neku gorku pilulu, ali to je jedini put naprijed. Postoji mnbopgo neriješenjih pitanja u dijalogu ali politička inicijativa koja dolazi id ključni EU zemalja bi to mogla da prevaziđe i pokrene pregovore napred. Krajnji dogovor, zasnovan na EU pravilima, moraju da podrže obije strane.
Da li vjerujete da je moguć trajni mir na Kosovu?
Naravno. Dolazim iz Njemačke koja ima tešku prošlost , ali je našla način da dođe do pomirenja i suživota sa našim francuskim i poljskim susjedima. Uvjerena sam da će Srbi, Albanci i svi ostali naći način suživota koji će garantovati mir i prosperitet. Evropska unija objedinjava sve to.
Kao izvjestailac Evropskog parlamenta za Kosovo, tražili ste da da bude vraćeno zemljište manastira Visoki Dečani, a prištinske vlasti to odbijaju da urade. Postoje li mehanizmi kojima možete da ih ohrabrite da to sprovedu?
– Svakako, sprovođenje odluke Ustavnog suda morada bude sprovedeno. Cijela Kvinta stoji iza toga i to stalno ponavljamo u razgovorima sa kosovskom Vladom. Nije tu samo riječ o imovini Srpske pravoslavne crkve, u suštini reč je o vladavini prava i sprovođenju odluke njihovih sudova. Selektivni pristup vladavini prava je neprihvatljiv.
