Aida Ćorović, aktivistkinja i bivša poslanica u srbijanskom parlamentu, suočila se s nizom uvreda i prijetnji, nakon što je jajima gađala mural osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću. Dogodilo se to na Dan borbe protiv fašizma, 9. novembra. I zbog te svoje akcije je, zajedno sa aktivistkinjom Jelenom Jaćimović, privedena. Napadi nisu prestali od tada.
Sve što je uslijedilo nakon toga nije je iznenadilo, kaže u razgovoru za Al Jazeeru Ćorović. Već se tri decenije aktivno bori protiv fašizma i nacionalizma u Srbiji, dok je istovremeno aktivna i na zaštiti ljudskih prava. U isto vrijeme ne krije sreću zbog podrške koja stiže iz svih zemalja bivše Jugoslavije.
A dok sanja o boljoj budućnosti zemlje u kojoj živi, oslobođene tereta nacionalizma i ratova devedesetih, Ćorović kaže kako upravo zbog takvih pojedinaca, koji su bez kalkulisanja spremni stati na stranu pravde i istine te stvari nazvati pravim imenom, vjeruje da je katarza moguća i da će Srbija u skoroj budućnosti biti drugačija.
Dio njenog intervjua za Al Džaziru prenosimo u nastavku, a cijeli intervju pročitajte ovdje.
Od Vašeg i Jeleninog privođenja 9. novembra prošle godine do danas suočili ste se s nizom uvreda i prijetnji, a nisu izostali ni novi napadi. Kako se nosite sa svim tim?
Iza mene je punih 30 godina aktivističkog rada. Bila sam deo svih mirovnih i antiratnih grupa u Beogradu početkom devedesetih, kasnije sam u svom rodnom gradu, Novom Pazaru, sa istomišljenicima pokrenula prvu nevladinu organizaciju koja se bavila pitanjima i problemima lokalne zajednice u Sandžaku. Verovatno sam jedina koja je javno ukazala na povezanost organizovanog kriminala i islamističkih grupa koje su odvodili mlade iz Sandžaka za Siriju i zbog toga “nagrađena” sa dve i po godine 24-časovnog policijskog nadzora. Jedna sam od retkih koja je upozoravala na uzurpaciju i privatizaciju Islamske zajednice u Srbiji od strane njenog tadašnjeg poglavara Muamera Zukorlića, zbog čega sam prošla i još uvek prolazim kroz brutalnu pizmu i javno razapinjanje od strane Zukorlićevih poslušnika i plaćenika.
Dakle, ja sam već, na izvestan način, navikla da budem meta šikane, pretnji i različitih vrsta diskvalifikacija. Neću da kažem da sam oguglala, ali sve je ovo poznato i samo mi govori da što je galama sa te strane koja me napada veća, ja bliže “gađam u metu”. Naravno, mnogo mi znači što imam podršku porodice i prijatelja, ali sve više i potpuno nepoznatih ljudi, građana i građanki iz čitave Srbije, pa i regiona.
Posljednji napad dogodio se nedavno. Znate li ko su napadači? Da li je iko od njih sankcionisan?
Pre par dana javljeno mi je da je dečak (jer zaista se radi o jedva punoletnom momčiću) koji me je polio Coca-Colom u ulici gde živim navodno pronađen i da će protiv njega biti pokrenut sudski postupak. Zanimljivo je, međutim, da policija nije našla ko me je napao dva dana pre Nove godine u neposrednoj blizini zgrade na čijem zidu se nalazi mural osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.
Potpuno je jasno da su u pitanju dva mladića koja su čuvala mural i sigurna sam da policija odlično zna ko su ti momci. Uostalom, često se viđaju policijske patrole u prijateljskom ćaskanju sa tim mladim huliganima. Sve to, naravno, ukazuje ko stoji iza tog novog desničarskog svetilišta. Sasvim je jasno da se ti momci okupljaju uz punu i nedvosmislenu podršku vrha države u kojoj živim i Ministarstva unutrašnjih poslova.
Mural zbog kojeg ste već mjesecima u fokusu javnosti u više je navrata bio prefarban i svaki put u ekspresnom roku očišćen. No, dok jasno znamo ko su borci protiv fašizma, još uvijek nije poznato ko je autor beogradskog murala čovjeku osuđenom za najteže ratne zločine. Šta autorovo skrivanje identiteta ustvari govori?
Mnogo važnije od toga ko je autor (lošeg) murala na kome se nalazi osuđeni ratni zločinac, jeste ko je spiritus movens, ko je taj ili ko su ti koji su dali zeleno svetlo da se ta nakaza nađe na zidu prometne ulice u samom srcu glavnog grada Srbije. Ko je taj ko je finansirao izradu veoma kvalitetno zaštićenog murala (posebna smola štiti ovaj mural), ko finansira brigade mladih neofašista koji danonoćno čuvaju mural, ko je taj ko od zločinca, koji je paradigma moralnog i svakog drugog potonuća srpske politike vođene devedesetih godina, uporno želi da napravi heroja i dalje kreira laž u kojoj se srpski narod davi više od 30 godina?
Odgovor je, kako se kaže, vidljiv iz aviona i jasno je da se radi o onima koji čine politički vrh Srbije sada, a bili su vrh i devedesetih kada je, njihovom zaslugom, razorena zajednička domovina.
