Zdravko Ponoš je rođen u Kninu 3. novembra 1962. godine. Poslije završene osnovne škole u Golubiću upisao je i Srednju tehničku školu „Nikola Tesla“ u Zagrebu i Srednju tehničku školu Kopnene vojske u istom gradu, ali da se odlučio za vojnu školu, jer mu je to “bilo nešto potpuno novo i nepoznato”.
– U srednjoj školi sam zavolio vojni poziv. Kada sam završio, bio sam u dilemi da li da odmah počnem da radim kao podoficir ili da nastavim školovanje na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu. Prva varijanta mi je bila privlačna – zarađivao bih i tako postao samostalan. Međutim, kako se primicao kraj srednje škole, bilo mi je jasno da to baš i nije mudar izbor. Između ostalog i zato što sam znao da bih kao podoficir sigurno bio raspoređen u neko drugo mjesto, a Akademija mi je pružala mogućnost da ostanem još pet godina u Zagrebu. Na kraju krajeva, Akademija je za mene bila novi izazov, a ja sam se osjećao sposobnim da mu odgovorim – rekao je Ponoš za nedjeljnik „Vreme“, 2007. godine.
Po završetku Vojne akademije nastavio je školovanje, uz rad u trupi. Magistrirao je iz oblasti telekomunikacija na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, a završio je i visoke vojne škole i kurseve. Generalštabno usavršavanje pohađao je na Kraljevskom koledžu za odbrambene studije u Londonu, a kurseve engleskog jezika u Školi stranih jezika JNA u Beogradu, kao i na Koledžu Lidsa „Sent Džon“ u Jorku, gdje je položio test sa NATO oznakom STANAG 6001. Završio je i kurs za više izvršioce u centru „Džordž Maršal“ u Njemačkoj, kao i kurs evropske bezbjednosti u Ženevskom centru za bezbjednosnu politiku u Švajcarskoj.
Od 1988. do 2002. godine bio je referent za razvoj i opremanje u Generaštabu. U Ženevskom centru za bezbjednosnu politiku 2003. godine završio je Kurs evropske bezbjednosti, a Kurs za više izvršioce u Maršal centru u Njemačkoj 2005. godine.
U Ministarstvu odbrane SCG bio je načelnik Odjeljenja za integraciju u Upravi za međunarodnu vojnu saradnju do 2004, kada je imenovan za načelnika te Uprave.
Od oktobra 2005. bio je zamjenik načelnika Generalštaba Vojske Srbije i Crne Gore, a odlukom Kolegijuma VSO 3. juna 2006. godine postavljen je za zastupnika načelnika Generalštaba.
U decembru 2006. unaprijeđen je u čin general-potpukovnika, a zatim je, odlukom predsjednika Srbije Borisa Tadića, imenovan za načelnika Generalštaba, funkciju koju je obavljao do 2008. godine.
U januaru 2010. postavljen je na mjesto pomoćnika ministra spoljnih poslova za bilateralne odnose, dok je na čelu Ministarstva bio Vuk Jeremić. Na tom mjestu bio je do promene vlasti 2012. godine.
Bio je šef kabineta Vuka Jeremića dok je on bio predsjednik 67. zasijedanja Generalne skupštine UN.
Krajem 2020. godine, Zdravko Ponoš je, komentarišići stanje u Vojsci Srbije, između ostalog rekao:
– Nema dileme da je Vučić stavio Vojsku Srbije u stranačku i ličnu funkciju. Instituciju od izuzetnog nacionalnog interesa koja uživa ogromno povjerenje građana pretvorio je u propagandni instrument. Slikanje sa Vojskom redovno se koristi za odvraćanje pažnje od poraznih rezultata ove vlasti. To se podjednako odnosi na katastrofalne rezultate u borbi sa infekcijom, neotvaranje ni jednog EU poglavlja ove godine, sunovrat ekonomije, depopulaciju, očajne odnose u regionu čemu je ova vlast poprilično kumovala – kazao je ponoš i dodao:
– Vojska se koristi kao pokrivalica koja treba da da na uvjerljivosti i ozbiljnosti onoga što Vučić obećava ili kad pravda neki neuspjeh. Zabrinjavajući je nivo korištenja Vojske kao mašine kojom se preusmjerava ogroman dio vojnog budžeta u džepove partijski privatizovanog vojnoindustrijskog i trgovačkog kompleksa. Poseban problem je zloupotreba bezbjednosnih službi, uključujući i vojne, u mutnim radnjama kao što su Jovanjica, instrumentalizacija ekstremnih navijačkih grupa, „bezbjednosno interesantan“ odnos sa kriminalnim klanovima, nadzor na opozicionim političarima i novinarima…
