Bosna i Hercegovina očekuje konačne rezultate izbora 2022 godine koje su mnogi analitičari ocijenili kao jedne od ključnih za budućnost ove zemlje. Zašto je ova zemlja došla u situaciju da joj budućnost ovisi od nečega što bi trebalo da bude praznik demokratije je u stvari ključno pitanje. Centripetalne sile koje se svojski i nekažnjeno trude da u prvoj fazi blokiraju sve institucije vlasti a potom i naprave separaciju i konačno ostvare ono što nisu uspjele u ratu, odlučno propagiraju nemogućnost funkcionisanja BiH kao normalne demokratske države i očekuju da posle ovih izbora dočekaju momenat razjedinjenosti probosanskih snaga i uz pomoć za sada malobrojnih simpatizera iz inostranstva dokažu da je ovakva BiH neodrživa. Želje neprijatelja BiH su poznate, ali šta rade ili bi trebale uraditi probosanske snage da se odupru ovom neočekivanom naletu antibosanskih ideja iz Zagreba, Beograda, Budimpešte, ali ponajviše iz Banja Luke pa i dijela Mostara i zapadne Hercegovine.
Neki bi rekli klasična Balkanska priča, zabavili su se međusobnim optužbama, podmetanjem afera, iznošenjem insajderskog prljavog veša i pokušavaju uporno ubijediti svoje birače da je najvažnije da promjenimo one iz svog naroda (prvenstveno iz SDA), a dalje ćemo se lako dogovarati sa strankama iz drugih naroda. Ovo neodoljivo podsjeća na izbore iz 1990 godine, kada su tada (pa do dan danas) pobjedničke stranke u glas govorile da je najvažnije smijeniti komuniste a dalje će se nacionalne stranke u BiH lako dogovoriti, pa svi znamo u kakvu se tragediju ta nemogućnost dogovora pretvorila. Na tzv. Probosanskoj strani danas dominiraju dva bloka: jedan je Stranka demokratske akcije i stranke koje su nastale iz nje a to su Narod i Pravda kojeg vodi Elmedin Dino Konaković, do skora frontmen Sarajevske podružnice SDA, Stranka za BiH koju je osnovao Haris Silajdžić, nekadašnja desna ruka rahmetli Alije Izetbegovića a sada je vodi Semir Efendić načelnik opštine Novi Grad, najveće opštine u Sarajevu i BiH, Narodni Evropski Savez NES kojeg vodi Nermin Ogrešević, bivši SDA-ovac iz Krajine i višegodišnji načelnik opštine Bužim. Zajednički imenitelj svim ovim strankama je da ih vode dojučerašnji visoki funkcioneri SDA a kada bi nekim čudom svi antagonizmi koji postoje izmedju sadašnje SDA i stranaka koje su nastale iz nje nestali, taj blok bi komotno mogao formirati vlast na svim nivoima i bio najjača karika u očuvanju državnosti BiH ali to se neće dogoditi.
Sa druge strane je blok lijevih i liberalnih stranaka, gdje su najjače SDP (Socijaldemokratska partija-bivši Savez Komunista) i partije koje su nastale iz nje, Demokratski Front Željka Komšića koji već četvrti put dobija mandat da bude član državnog predsjedništva iz Hrvatskog naroda i Naša Stranka, koja je jedina novija stranka koja okuplja liberalne članove lijeve orijentacije, koja je prisutna samo u nekim gradskim opštinama a najviše u Sarajevu, gdje trenutno njen predsjednik Edin Forto obavlja najvažniju dužnost premijera vlade Kantona Sarajevo. Demokratska Fronta Željka Komšića se izvukla iz ove lijeve koalicije i trenutno koketira a na državnom nivou i koalira sa SDA i to joj mnogi ljevičari zamjeraju. Demokratska Fronta je na izbore izašla sa parolom “Građanska Država” i obećala 1000 000 potpisa za građansku državu gdje bi se anulirao sistem nacionalnih podjela i sistema koji se oslanja na tripartitni sistem vlasti gdje svaki narod bira svoje predstavnike i gdje samo pripadnost naciji omogućava univerzalno biračko pravo da budeš izabran. Ova stranka je ostvarila napredak i sasvim izvjesno veći broj mandata nego ih je imala do sada, ali je vrlo neizvjesno da li će biti dio vlasti jer je za većinu opozicionih partija nepoželjan
partner upravo radi njenog koaliranja sa SDA. Ono što je izvjesno je da je njen predsjednik Željko Komšić po četvrti put član Predsjedništva BiH, kolektivnog šefa države. Protivljenje njegovom izboru oličeno u liku i (ne)djelu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića je dodatno osnažilo probosanske snage da ponovo izaberu Komšića i to najviše glasovima Bošnjaka kojima Ustav daje mogućnost da biraju jednog kandidata iz Federacije bilo Bošnjaka ili Hrvata. Prostačke uvrede i retorika koja ne priliči predsjedniku jedne demokratske države, članice EU i NATO-a je donijela revolt i ključne glasove za Komšića, koji je ovaj put ne toliko ubjedljivo kao prije, pobijedio kandidata HDZ-a Borjanu Krišto.
Očekivala se neizvjesna borba za drugog člana Predsjedništva BiH iz Bošnjačkog naroda, a kandidati su bili Bakir Izetbegović SDA i Denis Bećirović SDP, koji je ovaj put imao javnu podršku još 11 stranaka iz Federacije BiH. Predviđanja i analize su govorile da je Bećirević blagi favorit s obzirom na dugotrajnu vladavinu SDA i mnoge afere koje su nagrizale njen ugled. Posebno je bijes javnosti Izetbegović navukao banaliziranjem afere “Respiratori”, gdje su direktni učesnici bili premijer vlade Federacije i čovjek od njegovog velikog povjerenja Fadil Novalić i njegova supruga Sebija Izetbegović koja je Direktorica Kliničkog Centra Koševo u Sarajevu. Za one koji ne znaju, radilo se o nabavci respiratora u jeku Corone koji su plaćeni oko 10 miliona maraka a stvarna cijena im je kažu bila petostruko manja, a još su pri tome i bili neupotrebljivi za ono za što su bili namjenjeni. Dobavljač ovih respiratora je firma koja se bavi uzgojem malina a bliska je pojedincima iz vrha SDA, što joj je bio jedini faktor da realizuje ovaj posao. Pobjednik i novi član predsjedništva BiH je Denis Bećirević i to vrlo ubjedljivom razlikom koja nakon prebrojanih 90 % listića prelazi 100.000 glasova. Međutim to ne znači i poraz SDA na ovim izborima, jer su oni svoje pozicije poslanika u Federalnom i Državnom parlamentu uglavnom sačuvali, a u nekim Kantonalnim parlamentima čak i povećali. Što se tiče Hrvatskog korpusa tu su stvari nepromjenjene jer Hrvati gotovo po defaultu glasaju za HDZ i to je bilo i ovaj put uprkos tome što ta stranka ima poprilično kontroverzno djelovanje koje se ogleda u koketiranju sa Dodikovim SNSD-om koji je otvoreni neprijatelj države BiH i trenutno najbliži otvoreni prijatelj Vladimira Putina u Evropi od svih njenih državnika. Prečesto se u zadnje vrijeme iz njenih krugova mogu čuti riječi o neravnopravnosti hrvatskog naroda i prijetnji o osnivanju trećeg entiteta ili rehabilitaciji zloglasne Herceg Bosne, u čijim je logorima tokom rata devedetih mučeno i ubijano na stotine Bošnjaka.
U Republici Srpskoj se činilo da bi moglo doći do nekih promjena, ali kako se brojanje bliži kraju sve je izvjesnije da ostaje ista meta isto odstojanje. Rokadom će Milorad Dodik iz stolice člana Predsjedništva BiH ići na poziciju Predsjednika Republike Srpske a Željka Cvijanović iz te u dodikovu doskorašnju stolicu. Po broju poslanika Dodikov SNSD je potukao opoziciju i ostao neprikosnoveni vladar ovog entiteta. Koliko će to biti dobro za Republiku Srpku i BiH vrlo je upitno, s obzirom da je njegova retorika dodatno osnažila podjele medju narodima u BiH i gotovo svakodnevne uvrede koje šalje Bošnjacima i stranim diplomatama čine političku klimu vrlo zatrovanom i bez neke perspektive da će se u skorašnje vrijeme stvari popraviti. Jedina stvar koja je zabrinula Dodika je ta da je pobijedio Jelenu Trivić, kandidata opozicije sa vrlo malom razlikom i sumnjivim razvojem događaja na biralištima gdje opozicija tvrdi da je prilikom brojanja pokradena i najavljuje proteste.
Uglavnom Bosanski politički lonac je kao što smo i navikli, maksimalno podgrijan i gotovo nikada se ne hladi, a postizborni pregovori će biti vrlo neizvjesni i veliko je pitanje kada će BiH dobiti novu federalnu i državnu vladu.
